I, q. 12, a. 1
Može li ijedan stvoreni razum vidjeti Božju bit
Prigovor 1. Čini se da nijedan stvoreni razum ne može Boga po biti vidjeti. Krizostom naime, tumačeći Ivana, izlažući ono što se kaže u Iv 1, „Boga nitko nikada ne vidje“, ovako veli: „Ono što je Bog, ne samo proroci, nego niti anđeli nisu vidjeli niti arkanđeli; jer ono što je stvorive naravi, kako će moći vidjeti ono što je nestvorivo?“ Dionizije također u 1. poglavlju De div. nom., govoreći o Bogu, kaže: „Niti je osjetilo njegovo, niti mašta, niti mnijenje, niti razum, niti znanost“.
Prigovor 2. Nadalje, sve beskonačno, ukoliko je takvo, nepoznato je. No Bog je beskonačan, kako je gore pokazano. Dakle, po sebi je nepoznat.
Prigovor 3. Nadalje, stvoreni razum nije spoznajan osim za postojeća bića, prvo naime što ulazi u poimanje razuma jest biće. No Bog nije postojeće biće, nego iznad postojećih. Kako kaže Dionizije. Dakle, nije razumljiv; nego je iznad svakoga razuma.
Prigovor 4. Nadalje, onoga koji spoznaje prema spoznatome mora biti neki razmjer, budući da je spoznato savršenstvo onoga koji spoznaje. No nema nikakva razmjera stvorenoga razuma prema Bogu, jer su u beskonačnost udaljeni. Dakle, stvoreni razum ne može vidjeti Božju bit.
Naprotiv, kaže se u 1 Iv 3, „vidjet ćemo ga kao što jest“.
Odgovaram: budući da je svaka pojedina stvar spoznatljiva prema tome što je u činu, Bog, koji je čisti čin bez ikakve primjese mogućnosti, koliko je do njega samoga, u najvišem je stupnju spoznatljiv. Ali ono što je u najvišem stupnju spoznatljivo u sebi, nekome razumu nije spoznatljivo, zbog prekomjernosti razumljivoga iznad razuma, kao što sunce, koje je u najvišem stupnju vidljivo, šišmiš ne može vidjeti, zbog prekomjernosti svjetla. Pazeći dakle na to, neki su postavili da nijedan stvoreni razum ne može vidjeti Božju bit. No to se neprikladno tvrdi. Budući naime da se čovjekovo krajnje blaženstvo sastoji u njegovu najvišem djelovanju, a to je djelovanje razuma, ako stvoreni razum nikada ne može vidjeti Božju bit, ili nikada neće postići blaženstvo, ili će se njegovo blaženstvo sastojati u drugome a ne u Bogu. Što je strano vjeri. U njemu je naime krajnje savršenstvo razumnoga stvorenja, jer mu je počelo bivanja; dotle je naime svaka pojedina stvar savršena, ukoliko doseže svoje počelo. Slično tome, to je i protiv razuma. U čovjeku je naime naravna želja za spoznavanjem uzroka kada promatra učinak; i iz toga se u ljudima rađa divljenje. Ako dakle razum razumnoga stvorenja ne bi mogao doprijeti do prvoga uzroka stvari, ostat će isprazna naravna želja. Stoga jednostavno treba dopustiti da blaženici vide Božju bit.
Odgovor na 1. prigovor: oba autoriteta govore o gledanju obuhvaćanjem. Stoga Dionizije neposredno prije navedenih riječi prethodno stavlja govoreći: „Svima je on općenito neobuhvatljiv, i niti je osjetilo“ itd. I Krizostom malo poslije navedenih riječi dodaje: „Gledanjem ovdje naziva najsigurnije razmatranje i obuhvaćanje Oca, onoliko koliki uvid Otac ima o Sinu“.
Odgovor na 2. prigovor: beskonačno koje se drži s obzirom na tvar koja nije usavršena po obliku, nepoznato je po sebi, jer svaka je spoznaja po obliku. No beskonačno koje se drži s obzirom na oblik koji nije ograničen po tvari, po sebi je u najvišem stupnju poznato. Tako je pak Bog beskonačan, a ne na prvi način, kako je iz prethodnoga očito.
Odgovor na 3. prigovor: za Boga se ne kaže da nije postojeće biće takoreći da nipošto ne bi postojao, nego zato što je iznad svakoga postojećeg bića, ukoliko je svoj bitak. Stoga iz toga ne slijedi da se nipošto ne može spoznati, nego da nadilazi svaku spoznaju, a to je da se on sam ne može obuhvatiti.
Odgovor na 4. prigovor: razmjer se izriče dvostruko. Na jedan način, određen odnos jedne količine prema drugoj; prema čemu su dvostruko, trostruko i jednako vrste razmjera. Na drugi način, svaki pojedini odnos jednoga prema drugome naziva se razmjerom. I tako može biti razmjer stvorenja prema Bogu, ukoliko se odnosi prema njemu kao učinak prema uzroku, i kao mogućnost prema činu. I prema tome stvoreni razum može biti razmjeran za spoznavanje Boga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.