Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 118, a. 2

Prenosi li se intelektualna duša

Prigovor 1. Čini se da se intelektualna duša uzrokuje iz sjemena. Kaže se naime u Post 46: „svih duša koje su izašle iz bedra Jakovljeva, šezdeset i šest“. No ništa ne izlazi iz čovjekova bedra osim ukoliko se uzrokuje iz sjemena. Dakle, intelektualna se duša uzrokuje iz sjemena.

Prigovor 2. Nadalje, kako je gore pokazano, u čovjeku je jedna te ista duša prema supstanciji: intelektualna, osjetna i hranidbena. No osjetna se duša u čovjeku rađa iz sjemena, kao i u drugim životinjama, stoga i Filozof kaže u knjizi De Generat. Animal. da ne nastaje istodobno životinja i čovjek, nego najprije nastaje životinja koja ima osjetnu dušu. Dakle, i intelektualna se duša uzrokuje iz sjemena.

Prigovor 3. Nadalje, jedan je i isti djelatnik čije djelovanje završava u obliku i u tvari, inače iz oblika i tvari ne bi nastalo jedno jednostavno. No intelektualna je duša oblik ljudskoga tijela, koje se oblikuje po moći sjemena. Dakle, i intelektualna se duša po moći sjemena uzrokuje.

Prigovor 4. Nadalje, čovjek rađa sebi slično prema vrsti. No ljudska se vrsta uspostavlja po razumnoj duši. Dakle, razumna je duša od onoga koji rađa.

Prigovor 5. Nadalje, neprikladno je reći da Bog surađuje s onima koji griješe. No ako bi razumne duše bile stvarane od Boga, Bog bi katkada surađivao s preljubnicima, iz čijega se nedopuštenoga sjedinjenja katkada rađa porod. Dakle, razumne duše ne stvara Bog.

Naprotiv, kaže se u knjizi De Eccles. Dogmat. da se „razumne duše ne siju po spolnom općenju“.

Odgovaram: nemoguće je da djelatna moć koja se nalazi u tvari proširi svoje djelovanje na proizvođenje nematerijalnoga učinka. Bjelodano je pak da je intelektualno počelo u čovjeku počelo koje nadilazi tvar, naime ima djelovanje u kojemu ne sudjeluje tijelo. I stoga je nemoguće da moć koja je u sjemenu bude proizvoditeljica intelektualnoga počela. Slično također jer moć koja je u sjemenu djeluje u snazi duše onoga koji rađa, prema tome što je duša onoga koji rađa čin tijela, služeći se samim tijelom u svojemu djelovanju. U djelovanju pak razuma ne sudjeluje tijelo. Stoga moć intelektualnoga počela, ukoliko je intelektualno, ne može dospjeti do sjemena. I zato Filozof u knjizi De Generat. Animal. kaže: „preostaje da razum jedini izvana dolazi“. Slično također intelektualna duša, budući da ima djelovanje bez tijela, jest opstojna, kako je gore navedeno, i tako joj pripada bitak i nastajanje. I budući da je nematerijalna supstancija, ne može se uzrokovati po rađanju, nego samo po stvaranju od Boga. Postaviti dakle da se intelektualna duša uzrokuje od onoga koji rađa nije ništa drugo nego postaviti da ona nije opstojna; i posljedično da propada s tijelom. I zato je krivovjerno reći da se intelektualna duša prenosi sa sjemenom.

Odgovor na 1. prigovor: u tom se navodu po sinegdohi stavlja dio za cjelinu, to jest duša za čitava čovjeka.

Odgovor na 2. prigovor: neki su rekli da djelovanja života koja se očituju u zametku nisu od njegove duše, nego od duše majke; ili od oblikovateljske moći koja se nalazi u sjemenu. Od kojega je i jedno i drugo lažno: djelovanja naime života ne mogu biti od izvanjskoga počela, poput osjećanja, hranjenja i rasta. I zato valja reći da duša prethodno postoji u zametku od početka doista hranidbena, poslije pak osjetna, i na koncu intelektualna. Kažu dakle neki da na vegetativnu dušu koja se najprije nalazila nadolazi druga duša, koja je osjetna; a nad nju opet druga, koja je intelektualna. I tako su u čovjeku tri duše, od kojih je jedna u mogućnosti prema drugoj. Što je gore pobijeno. I zato drugi kažu da se ta ista duša koja je najprije bila samo vegetativna, poslije, djelovanjem moći koja se nalazi u sjemenu, privodi k tome da postane također osjetna; i na koncu se privodi k tome da ona sama postane intelektualna, ne doista po djelatnoj moći sjemena, nego po moći višega djelatnika, to jest Boga koji izvana rasvjetljuje. I zbog toga Filozof kaže da razum dolazi izvana. No to ne može opstojati. Prvo doista zato što nijedan supstancijalni oblik ne prima više i manje; nego nadodavanje većega savršenstva tvori drugu vrstu, kao što dodavanje jedinice tvori drugu vrstu u brojevima. Nije pak moguće da jedan te isti oblik po broju bude različitih vrsta. Drugo, jer bi slijedilo da je nastajanje životinje neprekidno gibanje, koje postupno napreduje od nesavršenoga k savršenome; kao što biva u promjeni kakvoće. Treće, jer bi slijedilo da nastajanje čovjeka ili životinje nije nastajanje jednostavno, jer bi njegov subjekt bio biće u činu. Ako je naime od početka u tvari poroda vegetativna duša, pa se poslije sve do savršenoga postupno privodi; bit će uvijek dodavanje sljedećega savršenstva bez propadanja prethodnoga savršenstva. Što je protiv pojma nastajanja jednostavno. Četvrto, jer ili je ono što se uzrokuje iz Božjega djelovanja nešto opstojno, pa tako treba da bude po biti drugo od prethodno postojećega oblika, koji nije bio opstojan; i tako će se vratiti mišljenje onih koji postavljaju više duša u tijelu. Ili nije nešto opstojno, nego neko savršenstvo prethodno postojeće duše, pa tako iz nužnosti slijedi da intelektualna duša propada kada propadne tijelo; što je nemoguće. Postoji pak i drugi način govora, prema onima koji postavljaju jedan razum u svima. Što je gore pobijeno. I zato valja reći da, budući da je nastajanje jednoga uvijek propadanje drugoga, nužno je reći kako u čovjeku tako i u drugim životinjama, kada savršeniji oblik nadolazi, nastaje propadanje prijašnjega, tako ipak da sljedeći oblik ima što god je imao prvi, i još više. I tako se po mnogim nastajanjima i propadanjima prispijeva do posljednjega supstancijalnoga oblika, kako u čovjeku tako i u drugim životinjama. I to je osjetilima očito u životinjama nastalima iz truljenja. Tako se dakle mora reći da se intelektualna duša stvara od Boga na svršetku ljudskoga rađanja, koja je ujedno i osjetna i hranidbena, dok su prethodno postojeći oblici propali.

Odgovor na 3. prigovor: taj razlog ima mjesta u različitim djelatnicima koji nisu međusobno uređeni. No ako postoji više uređenih djelatnika, ništa ne priječi da moć višega djelatnika dopre do posljednjega oblika; a moći nižih djelatnika da dopru samo do neke priprave tvari; kao što moć sjemena pripravlja tvar, a moć duše daje oblik u nastanku životinje. Bjelodano je pak iz premisa da čitava tjelesna narav djeluje kao oruđe duhovne moći, a osobito Božje. I zato ništa ne priječi da oblikovanje tijela bude od neke tjelesne moći, a intelektualna duša od samoga Boga.

Odgovor na 4. prigovor: čovjek rađa sebi slično ukoliko se po moći njegova sjemena pripravlja tvar za primanje takva oblika.

Odgovor na 5. prigovor: u djelovanju preljubnika ono što pripada naravi dobro je, i s time surađuje Bog. No ono što pripada neurednoj nasladi zlo je, i s time Bog ne surađuje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.