Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 118, a. 1

Prenosi li se osjetna duša sa sjemenom

Prigovor 1. Čini se da se osjetna duša ne prenosi sa sjemenom, nego da biva po stvaranju od Boga. Svaka naime savršena supstancija koja nije sastavljena od tvari i oblika, ako počne biti, to nije po nastanku, nego po stvaranju, jer ništa ne nastaje osim iz tvari. No osjetna je duša savršena supstancija, inače ne bi mogla pokretati tijelo; i budući da je oblik tijela, nije sastavljena od tvari i oblika. Dakle, ne počinje biti po nastanku, nego po stvaranju.

Prigovor 2. Nadalje, počelo je rađanja u živim bićima po rodnoj moći; koja, budući da se ubraja među moći vegetativne duše, jest ispod osjetne duše. No ništa ne djeluje iznad svoje vrste. Dakle, osjetna se duša ne može uzrokovati po rodnoj moći životinje.

Prigovor 3. Nadalje, ono što rađa rađa sebi slično, pa tako treba da oblik rođenoga bude u činu u uzroku rađanja. No osjetna duša nije u činu u sjemenu, niti ona niti ijedan njezin dio, jer nijedan dio osjetne duše nije osim u nekom dijelu tijela; a u sjemenu nema nijednoga djelića tijela, jer nema djelića tijela koji ne biva iz sjemena i po moći sjemena. Dakle, osjetna se duša ne uzrokuje iz sjemena.

Prigovor 4. Nadalje, ako se u sjemenu nalazi neko djelatno počelo osjetne duše, ili to počelo ostaje nakon što je životinja već rođena, ili ne ostaje. Ali ne može ostati. Jer ili bi bilo isto s osjetnom dušom rođene životinje, a to je nemoguće, jer bi tako bilo isto ono što rađa i ono što je rođeno, ono što čini i ono što je učinjeno. Ili bi bilo nešto drugo, a to je također nemoguće, jer je gore pokazano da u jednoj životinji nema osim jednoga formalnoga počela, a to je jedna duša. Ako pak ne ostaje, to se također čini nemogućim, jer bi tako neki djelatnik djelovao na propast samoga sebe, što je nemoguće. Dakle, osjetna se duša ne može rađati iz sjemena.

Naprotiv, tako se odnosi moć koja je u sjemenu prema životinjama koje se rađaju iz sjemena kao što se odnosi moć koja je u počelima svijeta prema životinjama koje se izvode iz počela svijeta, poput onih koje nastaju iz truljenja. No u takvim se životinjama duše proizvode iz moći koja se nalazi u počelima; prema onome iz Post 1: „neka provru vode gmazovima žive duše“. Dakle, i životinjama koje se rađaju iz sjemena duše se proizvode iz moći koja je u sjemenu.

Odgovaram: neki su postavili da osjetne duše životinja stvara Bog. Koja bi postavka doista bila prikladna kad bi osjetna duša bila opstojna stvar, koja po sebi ima bitak i djelovanje. Tako bi joj naime, kao što bi po sebi imala bitak i djelovanje, tako po sebi pripadalo nastajanje. I budući da jednostavna i opstojna stvar ne može nastati osim po stvaranju, slijedilo bi da osjetna duša izlazi u bitak po stvaranju. No taj je korijen lažan, naime da osjetna duša po sebi ima bitak i djelovanje, kako je očito iz prethodnoga, jer ne bi propadala kad propadne tijelo. I stoga, budući da nije opstojan oblik, odnosi se u bitku na način drugih tjelesnih oblika, kojima po sebi ne pripada bitak, nego se kaže da jesu ukoliko po njima jesu opstojna složena bića. Stoga i samim složenim bićima pripada nastajanje. I jer je ono što rađa slično onomu što je rođeno, nužno je da se naravno kako osjetna duša tako i drugi takvi oblici izvode u bitak od nekih tjelesnih djelatnika koji mijenjaju tvar iz mogućnosti u čin, po nekoj tjelesnoj moći koja se u njima nalazi. Koliko je pak neki djelatnik moćniji, toliko može svoje djelovanje proširiti na udaljenije, kao što, koliko je neko tijelo toplije, toliko na veću udaljenost proizvodi zagrijavanje. Neživa dakle tijela, koja su niža redom naravi, rađaju doista sebi slično, ne po nekom posredniku, nego sama po sebi; kao što vatra sama po sebi rađa vatru. No živa tijela, kao moćnija, djeluju na rađanje sebi sličnoga i bez posrednika i po posredniku. Bez posrednika doista u djelu hranjenja, u kojemu meso rađa meso; s posrednikom pak u činu rađanja, jer se iz duše onoga koji rađa izvodi neka djelatna moć u samo sjeme životinje ili biljke, kao što se i od glavnoga djelatnika izvodi neka pokretačka moć u oruđe. I kao što nije različito reći da se nešto pokreće od oruđa ili od glavnoga djelatnika; tako nije različito reći da se duša rođenoga uzrokuje od duše onoga koji rađa, ili od moći izvedene iz nje, koja je u sjemenu.

Odgovor na 1. prigovor: osjetna duša nije savršena supstancija koja po sebi opstoji. I o tome je gore rečeno, pa to ovdje ne treba ponavljati.

Odgovor na 2. prigovor: rodna moć ne rađa samo u vlastitoj moći, nego u moći čitave duše, čija je to sposobnost. I zato rodna moć biljke rađa biljku; rodna pak moć životinje rađa životinju. Koliko naime duša bude savršenija, toliko se njezina rodna moć usmjerava k savršenijem učinku.

Odgovor na 3. prigovor: ona djelatna moć koja je u sjemenu, izvedena iz duše onoga koji rađa, jest takoreći neko gibanje same duše onoga koji rađa, niti je duša, niti dio duše, osim u snazi; kao što u pili ili sjekiri nije oblik postelje, nego neko gibanje k takvu obliku. I zato nije nužno da ta djelatna moć ima neki organ u činu; nego se temelji u samom životnom duhu zatvorenom u sjemenu, koje je pjenasto, kako potvrđuje njegova bjelina. U kojemu je duhu također neka toplina iz moći nebeskih tijela, u čijoj moći također niži djelatnici djeluju k vrsti, kako je gore rečeno. I jer se u takvu duhu stječe moć duše s nebeskom moći, kaže se da čovjek rađa čovjeka, i sunce. Počelna pak toplina odnosi se oruđem prema moći duše, kao također i prema hranidbenoj moći, kako se kaže u II. De anima.

Odgovor na 4. prigovor: u savršenim životinjama, koje se rađaju iz spolnoga općenja, djelatna je moć u sjemenu mužjaka, prema Filozofu u knjizi De Generat. Animal.; tvar je pak ploda ono što se pruža od ženke. U kojoj se tvari doista odmah od početka nalazi vegetativna duša, ne doista prema drugom činu, nego prema prvom činu, kao što je osjetna duša u onima koji spavaju. Kada pak počne privlačiti hranu, tada već djeluje u činu. Takva se dakle tvar mijenja od moći koja je u sjemenu mužjaka, sve dok se ne privede u čin osjetne duše; ne tako da bi sama ta moć koja je bila u sjemenu postala osjetna duša; jer bi tako isto bilo ono što rađa i ono što je rođeno; a to bi više bilo slično hranjenju i rastu nego rađanju, kako Filozof kaže. No nakon što je po moći djelatnoga počela koje je bilo u sjemenu izvedena osjetna duša u rođenome s obzirom na neki njegov glavni dio, tada već ta osjetna duša ploda počinje djelovati na dovršenje vlastitoga tijela, na način hranjenja i rasta. Djelatna pak moć koja je bila u sjemenu prestaje biti, nakon što se sjeme raspadne i iščezne životni duh koji je bio unutra. Niti je to neprikladno, jer ta moć nije glavni djelatnik, nego oruđni; gibanje pak oruđa prestaje, kad je učinak već izveden u bitak.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.