Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 117, a. 4

Može li odijeljena ljudska duša pokretati tijela mjesnim gibanjem

Prigovor 1. Čini se da odijeljena duša čovjeka može tijela barem mjesno pokretati. Duhovnoj se naime supstanciji naravno pokorava tijelo na mjesno gibanje, kako je gore rečeno. No odijeljena je duša duhovna supstancija. Dakle, svojom zapovijeđu može vanjska tijela pokretati.

Prigovor 2. Nadalje, u Klementovu itineraru kaže se, kako Niketa pripovijeda Petru, da je Šimun Mag po magijskim vještinama zadržavao dušu dječaka kojega je sam ubio, po kojoj je izvodio magijska djelovanja. No to ne bi moglo biti bez neke promjene tijelâ, u najmanju ruku mjesne. Dakle, odijeljena duša ima moć mjesno pokretati tijela.

Naprotiv, Filozof kaže u knjizi De anima da duša ne može pokretati bilo koje tijelo, nego samo vlastito.

Odgovaram: odijeljena duša svojom naravnom moći ne može pokretati neko tijelo. Bjelodano je naime da, kada je duša sjedinjena s tijelom, ne pokreće tijelo osim oživljeno; stoga ako se neki ud tijela umrtvi, ne pokorava se duši na mjesno gibanje. Bjelodano je pak da se od odijeljene duše nijedno tijelo ne oživljava. Stoga joj se nijedno tijelo ne pokorava na mjesno gibanje, koliko je iz moći njezine naravi, iznad koje joj se nešto može podijeliti božanskom moći.

Odgovor na 1. prigovor: neke su duhovne supstancije čije se moći ne određuju na neka tijela, kao što su anđeli, koji su po naravi odriješeni od tijelâ; i zato im se različita tijela mogu pokoravati na gibanje. Ako se ipak pokretačka moć neke odijeljene supstancije naravno određuje za pokretanje nekoga tijela, ta supstancija neće moći pokretati neko veće tijelo, nego manje; kao što, prema filozofima, pokretač nižega neba ne bi mogao pokretati više nebo. Stoga, budući da se duša prema svojoj naravi određuje za pokretanje tijela kojemu je oblik, nijedno drugo tijelo svojom naravnom moći ne može pokretati.

Odgovor na 2. prigovor: kako kaže Augustin u X. knjizi De Civ. Dei, i Krizostom na Mateja, često se zlodusi pretvaraju da su duše mrtvih, radi potvrđivanja zablude pogana, koji su u to vjerovali. I zato je vjerojatno da je Šimuna Maga obmanjivao neki zloduh, koji se pretvarao da je duša dječaka kojega je on sam ubio.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.