Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 116, a. 3

Je li nepokretna

Prigovor 1. Čini se da sudbina nije nepokretna. Kaže naime Boetije u IV. knjizi De Consol.: „kako se odnosi zaključivanje prema razumu, prema onome što jest ono što nastaje, prema vječnosti vrijeme, prema središnjoj točki krug; tako se pokretni slijed sudbine odnosi prema postojanoj jednostavnosti providnosti“.

Prigovor 2. Nadalje, kako Filozof kaže u II. knjizi Topic., „kad se mi pokrećemo, pokreće se ono što je u nama. No sudbina je raspored usađen u pokretne stvari“, kako Boetije kaže. Dakle, sudbina je pokretna.

Prigovor 3. Nadalje, ako je sudbina nepokretna, ono što je podložno sudbini nepokretno i iz nužnosti nastaje. No takvim se ponajviše čine slučajne stvari, koje se pripisuju sudbini. Dakle, ništa u stvarima neće biti slučajno, nego će se sve događati iz nužnosti.

Naprotiv, Boetije kaže da je sudbina nepokretan raspored.

Odgovaram: raspored drugih uzroka, koji nazivamo sudbinom, može se promatrati na dva načina: na jedan način prema samim drugim uzrocima, koji se tako raspoređuju ili uređuju; na drugi način po odnosu prema prvom počelu od kojega se uređuju, to jest prema Bogu. Neki su dakle postavili da je sam slijed ili raspored uzroka nužan po sebi, tako da bi se sve događalo iz nužnosti; zbog toga što svaki učinak ima uzrok, a kad je postavljen uzrok, nužno je da bude postavljen učinak. No to je očito da je lažno po onome što je gore rečeno. Drugi su pak nasuprot tome postavili da je sudbina pokretna, čak i prema tome što ovisi o božanskoj providnosti. Stoga su Egipćani govorili da se stanovitim žrtvama sudbina može promijeniti, kako kaže Grgur Nisenski. No to je gore isključeno, jer se protivi nepokretnosti božanske providnosti. I zato valja reći da je sudbina, prema razmatranju drugih uzroka, pokretna; no prema tome što je podložna božanskoj providnosti, zadobiva nepokretnost, ne doduše apsolutne nužnosti, nego uvjetovane; prema tome kako kažemo da je ova uvjetna tvrdnja istinita ili nužna: ako je Bog unaprijed znao da će to biti, bit će. Stoga, nakon što je Boetije rekao da je slijed sudbine pokretan, malo poslije dodaje: „koji, budući da polazi od ishodišta nepokretne providnosti, nužno je da i sam bude nepromjenjiv“.

Odgovor na prigovore: i po tome je jasan odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.