I, q. 116, a. 2
U čemu se nalazi
Prigovor 1. Čini se da sudbina nije u stvorenim stvarima. Kaže naime Augustin u V. knjizi De Civ. Dei da se „sama Božja volja ili moć naziva imenom sudbine“. No volja i moć Božja nisu u stvorenjima, nego u Bogu. Dakle, sudbina nije u stvorenim stvarima, nego u Bogu.
Prigovor 2. Nadalje, sudbina se uspoređuje s onim što biva iz sudbine kao uzrok, kako i sam način govora pokazuje. No opći po sebi uzrok onoga što se ovdje događa po akcidentu jest jedini Bog, kako je gore rečeno. Dakle, sudbina je u Bogu, a ne u stvorenim stvarima.
Prigovor 3. Nadalje, ako je sudbina u stvorenjima, ili je supstancija ili je akcident, a što god se od toga dalo, nužno je da se umnaža prema mnoštvu stvorenja. Budući da se dakle čini da je sudbina samo jedna, čini se da sudbina nije u stvorenjima, nego u Bogu.
Naprotiv, Boetije kaže u IV. knjizi De Consol. da je „sudbina raspored usađen u pokretne stvari“.
Odgovaram: kako je iz prethodnoga očito, božanska providnost po posrednim uzrocima izvršava svoje učinke. Može se dakle samo uređenje učinaka promatrati na dva načina. Na jedan način prema tome što je u samome Bogu, i tako se samo uređenje učinaka naziva providnošću. No prema tome što se spomenuto uređenje promatra u posrednim uzrocima uređenima od Boga za proizvođenje nekih učinaka, tako ima pojam sudbine. I to je ono što Boetije kaže u IV. knjizi De Consol.: „bilo da se služenjem stanovitih duhova božanske providnosti sudbina izvršava; bilo dušom, bilo služenjem čitave naravi, bilo nebeskim gibanjima zvijezda, bilo anđeoskom moći, bilo raznolikom domišljatošću zloduha, bilo nekima od njih, bilo svima, plete se sudbinski slijed“; o čemu je svemu pojedinačno rečeno u prethodnome. Tako je dakle bjelodano da je sudbina u samim stvorenim uzrocima, ukoliko su od Boga uređeni za proizvođenje učinaka.
Odgovor na 1. prigovor: samo uređenje drugih uzroka, koje Augustin naziva slijedom uzroka, nema pojam sudbine osim prema tome što ovisi o Bogu. I stoga se uzročno Božja moć ili volja može nazvati sudbinom. No bitno je sudbina sam raspored ili slijed, to jest red, drugih uzroka.
Odgovor na 2. prigovor: utoliko sudbina ima pojam uzroka ukoliko i sami drugi uzroci čije se uređenje naziva sudbinom.
Odgovor na 3. prigovor: sudbina se naziva rasporedom ne koji je u rodu kakvoće, nego prema tome što raspored označuje red, koji nije supstancija, nego odnos. Koji se red doista, ako se promatra po usporedbi sa svojim počelom, smatra jednim, i tako se naziva jedna sudbina. Ako se pak promatra po usporedbi s učincima ili sa samim posrednim uzrocima, tako se umnaža, na koji je način pjesnik rekao: „tebe tvoje sudbine vuku“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.