Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 114, a. 5

Obuzdavaju li se od napadanja ljudi zlodusi koje ljudi nadvladaju

Prigovor 1. Čini se da se zloduh kojega netko nadvlada ne obuzdava zbog toga od napadanja. Krist je naime najdjelotvornije pobijedio svoga kušatelja. Pa ipak ga je poslije napao potičući Židove na njegovo ubojstvo. Dakle, nije istina da pobijeđeni đavao prestaje s napadanjem.

Prigovor 2. Nadalje, nanijeti kaznu onomu tko u borbi podleže znači potaknuti na žešće napadanje. To pak ne pripada Božjemu milosrđu. Dakle, nadvladani se zlodusi ne obuzdavaju.

Naprotiv, kaže se u Mt 4: tada ga đavao ostavi, to jest Krista pobjednika.

Odgovaram: neki kažu da nadvladani zloduh ne može ubuduće nijednoga čovjeka kušati, ni u pogledu istoga ni u pogledu drugoga grijeha. Neki pak kažu da može druge kušati, ali ne istoga. I to se vjerojatnije kaže, ako se ipak razumije do nekoga vremena; stoga se i u Lk 4 kaže da „nakon što dovrši svaku kušnju, đavao se udalji od Krista do vremena“. I tome je razlog dvostruk. Jedan je sa strane božanske blagosti, jer, kako Krizostom kaže na Mateja, „ne kuša đavao ljude onoliko dugo koliko hoće, nego onoliko dugo koliko Bog dopušta; jer premda dopusti malo kušati, ipak odbija, zbog slabe naravi“. Drugi se razlog uzima iz lukavstva đavlova, stoga Ambrozije kaže na Luku da se „đavao usteže navaljivati jer češće bježi da ne bude pobijeđen“. To pak da se katkada đavao vraća k onomu kojega je ostavio, bjelodano je po onome što se kaže u Mt 12: „vratit ću se u svoju kuću odakle sam izišao“.

Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodano rješenje za prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.