Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 109, a. 2

Ima li među njima predstojništva

Prigovor 1. Čini se da u zlodusima nema predstojništva. Svako je naime predstojništvo prema nekom redu pravednosti. No zlodusi su posve otpali od pravednosti. Dakle, u njima nema predstojništva.

Prigovor 2. Nadalje, gdje nema poslušnosti i podložnosti, nema predstojništva. To pak ne može postojati bez sloge; koje u zlodusima nema, prema onome iz Izr 13: „među oholima uvijek su svađe“. Dakle, u zlodusima nema predstojništva.

Prigovor 3. Nadalje, ako je u njima neko predstojništvo, to ili pripada njihovoj naravi, ili njihovoj krivnji ili kazni. No ne njihovoj naravi, jer podložnost i ropstvo nije iz naravi, nego je uslijedilo iz grijeha. Niti pripada krivnji ili kazni, jer bi tako viši zlodusi, koji su više sagriješili, bili podložni nižima. Dakle, nema predstojništva u zlodusima.

Naprotiv, Glosa na 1 Kor 15 kaže: „dokle god traje svijet, anđeli anđelima, ljudi ljudima i zlodusi zlodusima predsjedaju“.

Odgovaram: budući da djelovanje slijedi narav stvari, čije god su naravi uređene, potrebno je da i djelovanja budu uređena jedna pod drugima. Kao što je očito u tjelesnim stvarima: jer zato što su niža tijela naravnim redom ispod nebeskih tijela, njihova djelovanja i gibanja podlažu se djelovanjima i gibanjima nebeskih tijela. Bjelodano je pak iz premisa da se neki od zloduha naravnim redom postavljaju pod druge. Stoga su i njihova djelovanja pod djelovanjima viših. I to je ono što tvori pojam predstojništva: da se naime djelovanje podložnika podlaže djelovanju predstojnika. Tako dakle sam naravni raspored zloduha zahtijeva da u njima bude predstojništvo. To također pristaje božanskoj mudrosti, koja ništa u svemiru ne ostavlja neuređenim, „koja dopire od jednoga kraja do drugoga snažno i raspoređuje sve blago“, kako se kaže u Mudr 8.

Odgovor na 1. prigovor: predstojništvo zloduha ne temelji se na njihovoj pravednosti, nego na pravednosti Boga koji sve uređuje.

Odgovor na 2. prigovor: sloga zloduha, po kojoj jedni slušaju druge, nije iz prijateljstva koje bi imali među sobom; nego iz zajedničke zloće, po kojoj ljude mrze i protive se Božjoj pravednosti. Vlastito je naime bezbožnim ljudima da se onima pridružuju i podlažu, radi izvršenja vlastite zloće, koje vide jačima u snagama.

Odgovor na 3. prigovor: zlodusi nisu jednaki prema naravi, stoga je u njima naravno predstojništvo. Što se ne događa u ljudima, koji su po naravi jednaki. To pak što se nižima viši podlažu nije na dobro viših, nego radije na njihovo zlo; jer budući da činiti zla ponajviše pripada bijedi, predsjedati u zlima znači biti bjedniji.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.