Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 108, a. 6

O uzajamnoj usporedbi redova

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno određuju stupnjevi redova. Red naime predstojnikâ čini se najvišim. No gospodstva, poglavarstva i vlasti iz samih svojih imena imaju stanovito predstojništvo. Dakle, ti redovi moraju među svima biti najviši.

Prigovor 2. Nadalje, koliko je neki red bliži Bogu, toliko je viši. No red prijestolja čini se najbližim Bogu, jer se ništa tješnje ne sjedinjuje sa sjedećim od njegova prijestolja. Dakle, red je prijestolja najviši.

Prigovor 3. Nadalje, znanje je prije ljubavi, a razum se čini višim od volje. Dakle, i red keruba čini se višim od reda serafa.

Prigovor 4. Nadalje, Grgur stavlja poglavarstva iznad vlasti. Dakle, ne smještaju se neposredno iznad arkanđela, kako Dionizije kaže.

Naprotiv, Dionizije stavlja u prvu doista hijerarhiju serafe kao prve, kerube kao srednje, prijestolja kao posljednje; u srednju pak gospodstva kao prve, sile kao srednje, vlasti kao posljednje; u posljednju poglavarstva kao prve, arkanđele kao srednje, anđele kao posljednje.

Odgovaram: stupnjeve anđeoskih redova određuju i Grgur i Dionizije: u pogledu drugoga doista prikladno, ali u pogledu poglavarstava i sila različito. Naime, Dionizije smješta sile pod gospodstva i iznad vlasti, a poglavarstva pod vlasti i iznad arkanđela; Grgur pak stavlja poglavarstva u sredinu između gospodstava i vlasti, a sile u sredinu između vlasti i arkanđela. I jedno i drugo određivanje može imati uporište u autoritetu apostola. Koji, uzlazno nabrajajući srednje redove, kaže u Ef 1 da ga je Bog, to jest Krista, postavio sebi zdesna na nebesima, iznad svakoga poglavarstva i vlasti i sile i gospodstva, gdje silu stavlja između vlasti i gospodstva, prema Dionizijevu određivanju. No u Kol 1, silazno nabrajajući iste redove, kaže: bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti, sve je po njemu i za njega stvoreno, gdje poglavarstva stavlja kao srednja između gospodstava i vlasti, prema Grgurovu određivanju. Prvo dakle pogledajmo razlog Dionizijeva određivanja. U njemu treba razmotriti da, kako je gore rečeno, prva hijerarhija prima razloge stvari u samome Bogu; druga pak u općim uzrocima; treća pak prema određenju na posebne učinke. I jer je Bog cilj ne samo anđeoskih službi nego i svekolikoga stvorenja, k prvoj hijerarhiji pripada razmatranje cilja; k srednjoj pak opće raspoređivanje onoga što valja činiti; k posljednjoj pak primjena raspoređivanja na učinak, a to je izvršenje djela; bjelodano je naime da se to troje nalazi u svakom djelovanju. I zato je Dionizije, promatrajući svojstva redova iz njihovih imena, u prvu hijerarhiju stavio one redove čija se imena nadijevaju s obzirom na Boga, to jest serafe, kerube i prijestolja. One pak redove stavio je u srednju hijerarhiju čija imena označuju stanovito zajedničko upravljanje ili raspoređivanje, to jest gospodstva, sile i vlasti. One pak redove stavio je u treću hijerarhiju čija imena označuju izvršenje djela, to jest poglavarstva, anđele i arkanđele. S obzirom pak na cilj može se razmotriti troje: naime, prvo netko razmatra cilj; drugo pak prima savršenu spoznaju cilja; treće pak svoju nakanu u njemu učvršćuje; od kojih se drugo odnosi kao dodatak prvomu, a treće prema oboma. I jer je Bog cilj stvorenja kao što je vojskovođa cilj vojske, kako se kaže u XII. Metaphys., može se nešto slično ovome redu razmotriti u ljudskim stvarima: naime, jedni su koji imaju to dostojanstvo da sami po sebi mogu prisno pristupati kralju ili vojskovođi; jedni pak povrh toga imaju to da spoznaju i njegove tajne; drugi pak usto uvijek uz njega prianjaju, kao s njime sjedinjeni. I prema toj sličnosti možemo shvatiti raspored redova prve hijerarhije. Naime, prijestolja se uzdižu k tome da Boga prisno u samima sebi prime, prema tome što razloge stvari u njemu neposredno mogu spoznavati, što je vlastito čitavoj prvoj hijerarhiji. Kerubi pak nadasve uzvišeno spoznaju božanske tajne. Serafi se pak odlikuju u onome što je od svega najviše, naime sjediniti se sa samim Bogom. Tako da se od onoga što je zajedničko čitavoj hijerarhiji naziva red prijestolja; kao što se od onoga što je zajedničko svim nebeskim duhovima naziva red anđela. K pojmu pak upravljanja pripadaju tri stvari. Prva je od njih određenje onoga što valja činiti, što je vlastito gospodstvima. Druga je pak pružati sposobnost za ispunjenje, što pripada silama. Treća je pak uređivati kako se ono što je zapovjeđeno ili određeno može ispuniti, da jedni to izvrše, i to pripada vlastima. Izvršenje pak anđeoskih službi sastoji se u navješćivanju božanskoga. U izvršenju pak svakoga pojedinoga čina jedni su takoreći oni koji započinju djelovanje i druge vode, kao u pjevanju predvodnici i u ratu oni koji druge vode i upravljaju, i to pripada poglavarstvima. Drugi su pak oni koji jednostavno izvršavaju, i to pripada anđelima. Drugi se pak drže na srednji način, što pripada arkanđelima, kako je gore rečeno. Nalazi se pak ovo određivanje redova prikladnim. Uvijek naime najviše nižega reda ima srodnost s posljednjim višega, kao što se najniže životinje malo razlikuju od biljaka. Prvi je pak red božanskih osoba, koji završava s Duhom Svetim, koji je ishodeća ljubav, s kojim ima srodnost najviši red prve hijerarhije, nazvan po ognju ljubavi. Najniži je pak red prve hijerarhije red prijestolja, koja iz svoga imena imaju stanovitu srodnost s gospodstvima: naime, prijestoljima se nazivaju, prema Grguru, oni po kojima Bog svoja suđenja vrši; primaju naime božanska prosvjetljenja prema prikladnosti za neposredno prosvjetljivanje druge hijerarhije, k kojoj pripada raspoređivanje božanskih službi. Red pak vlasti ima srodnost s redom poglavarstava: naime, budući da vlastima pripada nametati uređenje podložnima, to se uređenje odmah označuje u imenu poglavarstava, koja su prva u izvršavanju božanskih službi, kao ona koja predsjedaju upravljanju narodima i kraljevstvima, što je prvo i glavno u božanskim službama; naime, dobro naroda božanskije je nego dobro jednoga čovjeka. Stoga se kaže u Dn 10: „knez kraljevstva perzijskoga opirao mi se“. Raspored također redova koji postavlja Grgur ima prikladnost. Budući naime da su gospodstva ona koja određuju i zapovijedaju ono što pripada božanskim službama, redovi njima podložni raspoređuju se prema rasporedu onih nad kojima se božanske službe vrše. Kako pak Augustin kaže u III. knjizi De Trin.: „tijela se ravnaju stanovitim redom: niža po višima, a sva po duhovnom stvorenju; i zao duh po dobrom duhu“. Prvi se dakle red nakon gospodstava naziva redom poglavarstava, koja poglavaruju i dobrim duhovima. Zatim vlasti, po kojima se odvraćaju zli duhovi, kao što se zemaljskim vlastima odvraćaju zločinci, kako se nalazi u Rim 13. Iza kojih su sile, koje imaju moć nad tjelesnom naravi u činjenju čudesa. Iza kojih su arkanđeli i anđeli, koji ljudima navješćuju ili velike stvari, koje su iznad razuma, ili male, k kojima se razum može protegnuti.

Odgovor na 1. prigovor: u anđelima je više to što su podložni Bogu nego to što predsjedaju nižima, i ovo se izvodi iz onoga. I zato redovi nazvani po predstojništvu nisu najviši, nego radije redovi nazvani po obraćanju k Bogu.

Odgovor na 2. prigovor: ona blizina Bogu koja se označuje imenom prijestolja pripada također kerubima i serafima, i to izvrsnije, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, spoznaja je prema tome što su spoznate stvari u onome koji spoznaje; ljubav pak prema tome što se onaj koji ljubi sjedinjuje s ljubljenom stvari. Više su pak stvari na plemenitiji način u samima sebi nego u nižima, a niže na plemenitiji način u višima nego u samima sebi. I zato doista spoznaja nižih nadvisuje ljubav, a ljubav viših, i osobito Boga, nadvisuje spoznaju.

Odgovor na 4. prigovor: ako tko pomno razmotri rasporede redova prema Dioniziju i Grguru, malo se ili nimalo ne razlikuju ako se upute na samu stvar. Tumači naime Grgur ime poglavarstava iz toga što predsjedaju dobrim duhovima, a to pristaje silama prema tome što se pod imenom sila shvaća stanovita jakost koja daje djelotvornost nižim duhovima za izvršavanje božanskih službi. S druge strane, sile prema Grguru čini se da su isto što i poglavarstva prema Dioniziju. Naime, ovo je prvo u božanskim službama: činiti čudesa, jer se time pripravlja put navještenju arkanđela i anđela.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.