Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 108, a. 5

O imenima i svojstvima pojedinih redova

Prigovor 1. Čini se da se redovi anđela neprikladno imenuju. Svi se naime nebeski duhovi nazivaju i anđelima i nebeskim silama. No zajednička imena neprikladno se prisvajaju nekima. Dakle, neprikladno se jedan red naziva anđelima, a drugi silama.

Prigovor 2. Nadalje, biti gospodar vlastito je Bogu, prema onome iz Ps 99: „znajte da je Gospodin sam Bog“. Dakle, neprikladno se jedan red nebeskih duhova naziva gospodstvima.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da naziv gospodstva pripada upravljanju. A slično i naziv poglavarstava i vlasti. Neprikladno se dakle trima redovima ova tri imena nadijevaju.

Prigovor 4. Nadalje, arkanđeli se nazivaju takoreći knezovi anđeli. Dakle, to se ime ne bi smjelo nadijevati drugom redu doli redu poglavarstava.

Prigovor 5. Nadalje, naziv serafi nadijeva se od žara koji pripada ljubavi, a naziv kerubi nadijeva se od znanja. Ljubav pak i znanje jesu darovi zajednički svim anđelima. Dakle, ne bi trebali biti imena posebnih redova.

Prigovor 6. Nadalje, prijestolja se nazivaju sjedalima. No samim time za Boga se kaže da sjedi u razumnom stvorenju što ga ono spoznaje i ljubi. Dakle, ne bi trebao postojati drugi red prijestolja od reda keruba i serafa. Tako se dakle čini da se redovi anđela neprikladno imenuju.

Naprotiv, stoji autoritet Svetoga pisma, koje ih tako imenuje. Naime, ime serafa navodi se u Iz 6; ime keruba u Ez 1; ime prijestolja u Kol 1; gospodstva pak i moći i vlasti i poglavarstva navode se u Ef 1; a ime arkanđela navodi se u Judinoj poslanici, imena pak anđela na više mjesta Pisma.

Odgovaram: pri imenovanju anđeoskih redova valja razmotriti da „vlastita imena pojedinih redova označuju njihova svojstva“, kako Dionizije kaže u VII. poglavlju Cael. hier.. Da bi se pak vidjelo koje je svojstvo svakoga pojedinoga reda, valja razmotriti da se u uređenim stvarima na tri načina događa da nešto bude: naime, po svojstvu, po preobilju i po sudioništvu. Po svojstvu se pak kaže da je nešto u nekoj stvari što se izjednačuje i razmjeruje njezinoj naravi. Po preobilju pak kada je ono što se pripisuje nečemu manje nego stvar kojoj se pripisuje, ali ipak pripada onoj stvari po nekom preobilju; kako je rečeno o svim imenima koja se pripisuju Bogu. Po sudioništvu pak kada se ono što se pripisuje nečemu ne nalazi potpuno u tome, nego manjkavo; kao što se sveti ljudi po sudioništvu nazivaju bogovima. Ako se dakle nešto treba imenovati imenom koje označuje njegovo svojstvo, ne treba se imenovati po onome u čemu nesavršeno ima udjela, niti po onome što ima u preobilju; nego po onome što mu je takoreći suizjednačeno. Kao kad bi tko htio vlastito imenovati čovjeka, nazvat će ga razumnom supstancijom, a ne intelektualnom supstancijom, što je vlastito ime anđela, jer jednostavno razumijevanje pripada anđelu po svojstvu, a čovjeku po sudioništvu; niti osjetilnom supstancijom, što je vlastito ime nerazumne životinje, jer je osjetilo manje od onoga što je vlastito čovjeku i pripada čovjeku preobilno pred drugim životinjama. Tako dakle valja razmotriti u redovima anđela da su sva duhovna savršenstva zajednička svim anđelima i da sva obilnije postoje u višima nego u nižima. No budući da i u samim savršenstvima postoji stanoviti stupanj, više se savršenstvo pripisuje višem redu po svojstvu, a nižem po sudioništvu; a obrnuto se niže pripisuje nižem po svojstvu, a višem po preobilju. I tako se viši red imenuje po višem savršenstvu. Tako dakle Dionizije tumači imena redova prema prikladnosti njihovim duhovnim savršenstvima. Grgur pak u tumačenju ovih imena čini se da više pazi na vanjske službe. Kaže naime da se „anđelima nazivaju oni koji navješćuju najmanje stvari; arkanđelima oni koji navješćuju najviše; silama oni po kojima bivaju čudesa; vlastima oni kojima se suprotne vlasti odbijaju; poglavarstvima oni koji predsjedaju samim dobrim duhovima“.

Odgovor na 1. prigovor: anđeo se naziva glasnikom. Svi se dakle nebeski duhovi, ukoliko su očitovatelji božanskih stvari, nazivaju anđelima. No viši anđeli imaju stanovitu izvrsnost u ovom očitovanju, po kojoj se viši redovi imenuju. Najniži pak red anđela ne dodaje nikakvu izvrsnost iznad zajedničkoga očitovanja, i stoga se imenuje po jednostavnom očitovanju. I tako zajedničko ime ostaje najnižem redu takoreći kao vlastito, kako kaže Dionizije u V. poglavlju Cael. hier.. Ili se može reći da se najniži red posebno naziva redom anđela jer nam neposredno navješćuju. Sila se pak može uzeti na dva načina. Na jedan način općenito, prema tome što je posredna između biti i djelovanja, i tako se svi nebeski duhovi nazivaju nebeskim silama, kao i nebeskim bitima. Na drugi način prema tome što označuje stanovito preobilje hrabrosti, i tako je vlastito ime reda. Stoga Dionizije kaže u VIII. poglavlju Cael. hier. da ime sila označuje stanovitu muževnu i nesalomljivu hrabrost: prvo doista prema svim božanskim djelovanjima koja im priliče; drugo, za primanje božanskih stvari. I tako označuje da bez ikakva straha pristupaju božanskim stvarima koje k njima pripadaju, što se čini da pripada hrabrosti duha.

Odgovor na 2. prigovor: kako kaže Dionizije u XII. poglavlju De div. nom., „gospodstvo se hvali u Bogu jedinstveno po stanovitom preobilju, ali po sudioništvu božanske riječi nazivaju gospodarima glavnije urede po kojima niži primaju od njegovih darova“. Stoga i Dionizije kaže u VIII. poglavlju Cael. hier. da ime gospodstava prvo doista označuje stanovitu slobodu, koja je od ropskoga stanja i pješačke podložnosti, kako je podložan puk, te od tiranskoga ugnjetavanja, koje katkada i velikaši trpe. Drugo, označuje stanovito strogo i nepokolebljivo upravljanje, koje se ne prigiba ni k jednom ropskom činu, niti k ijednom činu podložnih ili ugnjetenih od tirana. Treće, označuje težnju i sudioništvo u istinskom gospodstvu, koje je u Bogu. I slično ime svakoga pojedinoga reda označuje sudioništvo u onome što je u Bogu; kao što ime sila označuje sudioništvo božanske jakosti; i tako o drugima.

Odgovor na 3. prigovor: naziv gospodstva, vlasti i poglavarstva različito pripada upravljanju. Naime, gospodaru pripada samo zapovijedati o onome što valja činiti. I stoga Grgur kaže da se „neke anđeoske čete po tome što su im ostale podložne na poslušnost nazivaju gospodstvima“. Naziv pak vlasti označuje stanovito uređenje, prema onome apostolovu u Rim 13: „tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi suprotstavlja“. I stoga Dionizije kaže da naziv vlasti označuje stanovito uređenje i oko primanja božanskih stvari i oko božanskih djelovanja koja viši vrše u nižima, vodeći ih prema gore. Redu dakle vlasti pripada uređivati što podložnici trebaju činiti. Poglavarovati pak, kako Grgur kaže, znači među ostalima biti prvi, kao da su prvi u izvršavanju onoga što se zapovijeda. I stoga Dionizije kaže u IX. poglavlju Cael. hier. da naziv poglavarstava označuje vodstvo sa svetim redom. Oni naime koji druge vode, bivajući prvi među njima, vlastito se nazivaju knezovima, prema onome iz Ps 67: „prednjačili su knezovi pridruženi pjevačima“.

Odgovor na 4. prigovor: arkanđeli su, prema Dioniziju, posredni između poglavarstava i anđela. Sredina pak uspoređena s jednim krajnjem čini se drugim, ukoliko ima udjela u naravi jednoga i drugoga, kao što je mlako s obzirom na toplo hladno, a s obzirom na hladno toplo. Tako se i arkanđeli nazivaju takoreći knezovi anđeli, jer su s obzirom na anđele knezovi, a s obzirom na poglavarstva anđeli. Prema Grguru pak nazivaju se arkanđelima po tome što prednjače samo redu anđela, kao oni koji navješćuju velike stvari. Za poglavarstva se pak kaže da prednjače svim nebeskim silama koje ispunjavaju božanske naloge.

Odgovor na 5. prigovor: naziv serafi ne nadijeva se samo od ljubavi, nego od preobilja ljubavi, koje u sebi nosi naziv žara ili ognja. Stoga Dionizije u VII. poglavlju Cael. hier. tumači ime serafa prema svojstvima ognja, u kojemu je preobilje topline. U ognju pak možemo razmotriti tri stvari. Prvo doista gibanje, koje je prema gore i koje je neprekidno. Čime se označuje da se nepokolebljivo gibaju k Bogu. Drugo pak njegovu djelatnu moć, a to je toplina. Koja se doista ne nalazi jednostavno u ognju, nego s nekom oštrinom, jer je ponajviše prodiruća u djelovanju i dopire sve do najmanjega; i opet s nekim prekomjernim žarom. I time se označuje djelovanje takvih anđela koje moćno vrše u podložnima, pobuđujući ih na sličan žar i posve ih pročišćujući kroz raspaljenost. Treće se u ognju razmatra njegova jasnoća. I to označuje da takvi anđeli u sebi imaju neugasivo svjetlo i da druge savršeno prosvjetljuju. Slično se također ime keruba nadijeva od nekoga preobilja znanja, stoga se tumači kao punina znanja. Što Dionizije tumači s obzirom na četiri stvari: prvo doista s obzirom na savršeno gledanje Boga; drugo, s obzirom na puno primanje božanskoga svjetla; treće, s obzirom na to što u samom Bogu promatraju ljepotu reda stvari izvedenu od Boga; četvrto, s obzirom na to što oni sami, bivajući puni takve spoznaje, obilno je izlijevaju na druge.

Odgovor na 6. prigovor: red prijestolja ima izvrsnost pred nižim redovima u tome što mogu neposredno u Bogu spoznavati razloge božanskih djela. No kerubi imaju izvrsnost znanja, a serafi izvrsnost žara. I premda je u tim dvjema izvrsnostima uključena treća, ipak u onoj koja pripada prijestoljima nisu uključene druge dvije. I zato se red prijestolja razlikuje od reda keruba i serafa. To je naime zajedničko u svemu, da je izvrsnost nižega sadržana u izvrsnosti višega, a ne obrnuto. Tumači pak Dionizije ime prijestolja prema prikladnosti tvarnim sjedalima. U kojima valja razmotriti četiri stvari. Prvo doista položaj, jer se sjedala uzdižu iznad zemlje. I tako se sami anđeli koji se nazivaju prijestoljima uzdižu sve do toga da u Bogu neposredno spoznaju razloge stvari. Drugo se u tvarnim sjedalima razmatra čvrstoća, jer na njima netko čvrsto sjedi. Ovdje je pak obrnuto, naime sami se anđeli učvršćuju po Bogu. Treće, jer sjedalo prima onoga koji sjedi i na njemu se može nositi. Tako i ovi anđeli primaju Boga u samima sebi i njega na neki način nose k nižima. Četvrto, iz oblika, jer je sjedalo s jedne strane otvoreno za primanje onoga koji sjedi. Tako su i ovi anđeli po spremnosti otvoreni za primanje Boga i služenje njemu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.