I, q. 107, a. 3
Govori li anđeo Bogu
Prigovor 1. Čini se da anđeo ne govori Bogu. Govor naime služi tome da se nešto očituje drugomu. No anđeo ne može ništa očitovati Bogu, koji sve zna. Dakle, anđeo ne govori Bogu.
Prigovor 2. Nadalje, govoriti znači usmjeriti pojam razuma k drugomu, kako je rečeno. No anđeo uvijek pojam svoga uma usmjerava k Bogu. Ako dakle katkada govori Bogu, uvijek govori Bogu, što se komu može činiti neprikladnim, budući da katkada anđeo govori anđelu. Čini se dakle da anđeo nikada ne govori Bogu.
Naprotiv, kaže se u Zah 1: „odgovori anđeo Gospodnji i reče: Gospodine nad vojskama, dokle se nećeš smilovati Jeruzalemu?“ Govori dakle anđeo Bogu.
Odgovaram: kako je rečeno, govor anđela biva po tome što se pojam uma usmjerava k drugomu. No nešto se usmjerava k drugomu na dva načina. Na jedan način zato da priopći drugomu; kao što se u naravnim stvarima djelatnik usmjerava k onomu koji trpi i u ljudskom govoru učitelj k učeniku. I u pogledu toga anđeo nipošto ne govori Bogu, niti o onome što pripada istini stvari, niti o onome što ovisi o stvorenoj volji, jer je Bog počelo i stvoritelj svake istine i svake volje. Na drugi način usmjerava se nešto k drugomu da od njega nešto primi; kao što se u naravnim stvarima ono što je trpno usmjerava k onomu koji djeluje, a u ljudskom govoru učenik k učitelju. I na taj način anđeo govori Bogu: ili savjetujući se s božanskom voljom o onome što valja činiti; ili diveći se njegovoj uzvišenosti, koju nikada ne obuhvaća; kao što Grgur kaže u II. knjizi Moralium da „anđeli govore Bogu kada se po tome što gledaju iznad samih sebe uzdižu u pokret divljenja“.
Odgovor na 1. prigovor: govor ne služi uvijek tome da se očituje drugomu, nego se katkada usmjerava u konačnici k tome da se onomu koji govori nešto očituje, kao kada učenik pita nešto od učitelja.
Odgovor na 2. prigovor: govorom kojim anđeli govore Bogu hvaleći ga i diveći mu se, anđeli uvijek govore Bogu. No govorom kojim se savjetuju s njegovom mudrošću o onome što valja činiti, govore mu onda kada iskrsne nešto novo što po njima valja učiniti, o čemu žele biti prosvijetljeni.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.