Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 107, a. 2

Govori li niži višemu

Prigovor 1. Čini se da niži anđeo ne govori višemu. Jer na ono iz 1 Kor 13: „kad bih jezicima ljudskim govorio i anđeoskim“, Glosa kaže da su govori anđela prosvjetljenja kojima viši prosvjetljuju niže. No niži nikada ne prosvjetljuju više, kako je gore rečeno. Dakle, ni niži ne govore višima.

Prigovor 2. Nadalje, gore je rečeno da prosvjetljivati nije ništa drugo nego ono što je nekomu očito drugomu očitovati. No to isto znači govoriti. Dakle, isto je govoriti i prosvjetljivati, i tako vrijedi isto što i prije.

Prigovor 3. Nadalje, Grgur kaže u II. knjizi Moralium da „Bog anđelima govori samim time što njihovim srcima pokazuje svoja nevidljiva otajstva“. No to samo znači prosvjetljivati. Dakle, svaki je Božji govor prosvjetljenje. Po istom dakle razlogu, svaki je anđeoski govor prosvjetljenje. Nipošto dakle niži anđeo ne može govoriti višemu.

Naprotiv, kako Dionizije tumači u VII. poglavlju Cael. hier., niži su anđeli višima rekli: tko je taj kralj slave?

Odgovaram: niži anđeli mogu govoriti višima. Za očevidnost toga treba razmotriti da je u anđelima svako prosvjetljenje govor, ali svaki govor nije prosvjetljenje. Jer kako je rečeno, to da anđeo govori anđelu nije ništa drugo nego vlastitom voljom usmjeriti svoj pojam k tome da mu postane poznat. Ono pak što se umom poima može se odnositi na dvostruko počelo: naime, na samoga Boga, koji je prva istina; i na volju onoga koji razumijeva, po kojoj nešto u činu razmatramo. No budući da je istina svjetlo razuma, a pravilo je svake istine sam Bog, očitovanje onoga što se umom poima, ukoliko ovisi o prvoj istini, i govor je i prosvjetljenje; recimo ako jedan čovjek kaže drugomu: nebo je od Boga stvoreno, ili: čovjek je životinja. No očitovanje onoga što ovisi o volji onoga koji razumijeva ne može se nazvati prosvjetljenjem, nego samo govorom; recimo ako netko drugomu kaže: hoću ovo naučiti, hoću ovo ili ono učiniti. Čemu je razlog to što stvorena volja nije svjetlo niti pravilo istine, nego ima udjela u svjetlu; stoga priopćavati ono što je od stvorene volje, ukoliko je takva, ne znači prosvjetljivati. Ne pripada naime savršenstvu moga razuma spoznati što ti hoćeš ili što ti misliš, nego samo što sadrži istina stvari. Bjelodano je pak da se anđeli nazivaju višima ili nižima u usporedbi s ovim počelom koje je Bog. I zato se prosvjetljenje, koje ovisi o počelu koje je Bog, samo po višim anđelima prenosi k nižima. No u pogledu počela koje je volja, sam je onaj koji hoće prvi i najviši. I zato se očitovanje onoga što pripada volji po samom onom koji hoće prenosi na bilo koje druge. I u pogledu toga i viši govore nižima i niži govore višima.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je bjelodano rješenje za prvi i za drugi prigovor.

Odgovor na 3. prigovor: svaki je Božji govor anđelima prosvjetljenje, jer budući da je Božja volja pravilo istine, također znati što Bog hoće pripada savršenstvu i prosvjetljenju stvorenoga uma. No nije isti razlog o volji anđela, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.