Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 102, a. 2

Je li prikladno mjesto ljudskoga boravišta

Prigovor 1. Čini se da zemaljski raj nije bio prikladno mjesto za ljudsko boravište. Naime, čovjek i anđeo na sličan se način usmjeravaju k blaženstvu. No anđeo je odmah od početka načinjen kao stanovnik mjesta blaženih, naime empirejskoga neba. Dakle, i ondje je trebalo biti uspostavljeno boravište čovjeka.

Prigovor 2. Nadalje, ako neko mjesto pripada čovjeku, ili mu pripada s obzirom na dušu, ili s obzirom na tijelo. Ako s obzirom na dušu, pripada mu kao mjesto nebo, koje se čini da je naravno mjesto duše, budući da je u sve usađena težnja za nebom. S obzirom pak na tijelo, ne pripada mu drugo mjesto nego ostalim životinjama. Dakle, zemaljski raj nipošto nije bio prikladno mjesto za ljudsko boravište.

Prigovor 3. Nadalje, uzalud je mjesto u kojemu se ne nalazi ništa smješteno. No nakon grijeha zemaljski raj nije mjesto ljudskoga boravišta. Dakle, ako je prikladno mjesto za ljudsko boravište, čini se da ga je Bog uzalud uspostavio.

Prigovor 4. Nadalje, čovjeku, budući da je umjerenoga sastava, prikladno je umjereno mjesto. No mjesto zemaljskoga raja nije umjereno mjesto; kaže se naime da je pod ekvatorom, a to se mjesto čini najvrućim, budući da dvaput godišnje sunce prolazi točno iznad tjemena onih koji ondje borave. Dakle, zemaljski raj nije prikladno mjesto za ljudsko boravište.

Naprotiv, Damaščanin kaže o zemaljskom raju da je „božanski kraj i boravište dostojno onoga koji je bio na sliku Božju“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, čovjek je tako bio nepropadljiv i besmrtan ne zato što bi njegovo tijelo imalo raspoloženje nepropadljivosti, nego zato što se u duši nalazila neka moć za očuvanje tijela od propadanja. A ljudsko tijelo može propadati i iznutra i izvana. Iznutra se doista kvari trošenjem vlage i po starosti, kako je gore rečeno, kojemu je propadanju prvi čovjek mogao doskočiti uzimanjem hrane. Među onim pak što izvana kvari, čini se da je glavno neumjeren zrak; stoga se tome propadanju ponajviše doskače umjerenošću zraka. U zemaljskom se pak raju nalazi i jedno i drugo, jer, kako Damaščanin kaže: „to je mjesto koje se odlikuje umjerenim, najtanjim i najčišćim zrakom, okićeno vazda cvatućim biljkama“. Stoga je bjelodano da je zemaljski raj prikladno mjesto za ljudsko boravište, prema stanju prvotne besmrtnosti.

Odgovor na 1. prigovor: empirejsko je nebo najviše od tjelesnih mjesta i nalazi se izvan svake promjenjivosti. I u pogledu prvoga od toga, prikladno je mjesto anđeoske naravi, jer, kako Augustin kaže u III. knjizi De Trin.: „Bog vlada tjelesnim stvorenjem po duhovnom“; stoga je prikladno da duhovna narav bude postavljena iznad svekolike tjelesne, kao ona koja njome upravlja. U pogledu pak drugoga, pristaje stanju blaženstva, koje je utvrđeno u najvišoj postojanosti. Tako dakle mjesto blaženstva pripada anđelu prema njegovoj naravi, stoga je ondje stvoren. No ne pripada čovjeku prema njegovoj naravi, budući da ne predsjeda čitavu tjelesnom stvorenju na način upravljanja, nego mu pristaje samo s obzirom na blaženstvo. Stoga nije od početka postavljen u empirejskom nebu, nego je onamo imao biti prenesen u stanju konačnoga blaženstva.

Odgovor na 2. prigovor: smiješno je reći da bi za dušu ili za bilo koju duhovnu supstanciju postojalo neko naravno mjesto, nego se prema stanovitoj prikladnosti neko posebno mjesto pripisuje netjelesnom stvorenju. Zemaljski je dakle raj bio prikladno mjesto čovjeku kako s obzirom na dušu tako i s obzirom na tijelo, ukoliko se naime u duši nalazila moć očuvanja ljudskoga tijela od propadanja. Što nije pristajalo ostalim životinjama. I stoga, kako Damaščanin kaže, „u zemaljskom raju nije boravila nijedna nerazumna životinja“, premda su po nekom rasporedu životinje onamo božanski bile privedene k Adamu, a zmija je onamo pristupila djelovanjem đavla.

Odgovor na 3. prigovor: nije zbog toga mjesto uzalud što ondje nakon grijeha nema ljudskoga boravišta, kao što također čovjeku nije uzalud bila pripisana neka besmrtnost koju nije imao sačuvati. Po tome se naime pokazuje Božja dobrostivost prema čovjeku i što je čovjek griješeći izgubio. Premda, kako se kaže, sada Henok i Ilija borave u onom zemaljskom raju.

Odgovor na 4. prigovor: oni koji kažu da je zemaljski raj pod ekvatorom drže da je pod onim krugom najumjerenije mjesto zbog jednakosti dana i noći u svako vrijeme; i zato što se sunce nikada mnogo ne udaljuje od njih, tako da kod njih ne bude preobilja studeni; a opet nema kod njih, kako kažu, preobilja vrućine, jer premda sunce prolazi iznad njihovih glava, ipak ne boravi dugo ondje u tom položaju. Aristotel ipak u knjizi Meteor. izričito kaže da je to područje nenastanjivo zbog vrućine. Što se čini vjerojatnijim, jer su zemlje kroz koje sunce nikada ne prolazi točno iznad glave neumjerene u toplini samo zbog blizine sunca. No kako god bilo o tome, valja vjerovati da je zemaljski raj postavljen na najumjerenijem mjestu, ili pod ekvatorom ili drugdje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.