Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 102, a. 1

Je li zemaljski raj tjelesno mjesto

Prigovor 1. Čini se da zemaljski raj nije tjelesno mjesto. Naime, Beda kaže da „zemaljski raj dopire sve do mjesečeva kruga“. No nijedno zemaljsko mjesto ne može biti takvo, kako zato što bi bilo protiv naravi zemlje da se toliko uzdigne, tako i zato što je ispod mjesečeve kugle područje ognja, koji bi zemlju sažgao. Dakle, zemaljski raj nije tjelesno mjesto.

Prigovor 2. Nadalje, Pismo spominje da četiri rijeke izviru u zemaljskom raju, kako je bjelodano u Post 2. No one rijeke koje se ondje imenuju na drugom mjestu imaju očite izvore, kako je bjelodano također po Filozofu u knjizi Meteor. Dakle, zemaljski raj nije tjelesno mjesto.

Prigovor 3. Nadalje, neki su najpomnije istražili sva mjesta nastanjive zemlje, koji ipak uopće ne spominju mjesto zemaljskoga raja. Dakle, ne čini se da je tjelesno mjesto.

Prigovor 4. Nadalje, opisuje se da se u zemaljskom raju nalazi stablo života. No stablo života jest nešto duhovno, jer se kaže u Izr 3 o mudrosti da je drvo života onima koji je prigrle. Dakle, ni zemaljski raj nije tjelesno, nego duhovno mjesto.

Prigovor 5. Nadalje, ako je zemaljski raj tjelesno mjesto, potrebno je da i drveće zemaljskoga raja bude tjelesno. Ali to se ne čini, budući da je tjelesno drveće izvedeno trećega dana; o sađenju pak drveća zemaljskoga raja čita se u Post 2, nakon djela šest dana. Dakle, zemaljski raj nije tjelesno mjesto.

Naprotiv, Augustin kaže u VIII. knjizi super Gen. ad Litt.: „tri su opća mišljenja o zemaljskom raju: jedno onih koji žele da se zemaljski raj shvati samo tjelesno; drugo onih koji ga shvaćaju samo duhovno; treće onih koji zemaljski raj prihvaćaju na oba načina, za koje priznajem da mi se mišljenje sviđa“.

Odgovaram: kako Augustin kaže u XIII. knjizi De civ. Dei: „ono što se prikladno može reći o duhovnom shvaćanju zemaljskoga raja, neka se kaže bez ičijeg prijekora; samo neka se vjeruje i najvjernija istina one povijesti preporučena pripovijedanjem zbiljskih događaja“. Naime, ono što se o zemaljskom raju kaže u Pismu iznosi se na način povijesnoga pripovijedanja; u svemu pak što Pismo tako prenosi valja kao temelj držati povijesnu istinu, a odozgo graditi duhovna tumačenja. Zemaljski je dakle raj, kako Izidor kaže u knjizi Etymol., „mjesto smješteno u istočnim krajevima, čiji se naziv s grčkoga na latinski prevodi kao vrt“. Prikladno se pak kaže da je smješten u istočnom dijelu. Jer treba vjerovati da je postavljen na najplemenitijem mjestu čitave zemlje. Budući da je pak istok desna strana neba, kako je bjelodano po Filozofu u II. knjizi De caelo, a desno je plemenitije od lijevoga, prikladno je bilo da Bog u istočnom dijelu uspostavi zemaljski raj.

Odgovor na 1. prigovor: Bedina riječ nije istinita ako se shvati prema očitom smislu. Može se ipak protumačiti da se uzdiže sve do mjesta mjesečeve kugle ne prema uzvišenosti položaja, nego prema sličnosti, jer je ondje trajna umjerenost zraka, kako Izidor kaže, i po tome je sličan nebeskim tijelima, koja su bez oprečnosti. Više se pak spominje mjesečeva kugla nego druge sfere zato što je mjesečeva kugla granica nebeskih tijela prema nama; a mjesec je također najsrodniji zemlji među svim nebeskim tijelima, stoga ima i neke maglovite tmine, kao približavajući se neprozirnosti. Neki pak kažu da je zemaljski raj dopirao sve do mjesečeve kugle, to jest sve do srednjega zračnoga međuprostora, u kojemu nastaju kiše i vjetrovi i tome slično, jer se gospodstvo nad takvim isparavanjima ponajviše pripisuje mjesecu. Ali prema tome ono mjesto ne bi bilo prikladno za ljudsko boravište, kako zato što je ondje najveće nevrijeme, tako i zato što nije prilagođeno ljudskom sastavu kao donji zrak koji je bliži zemlji.

Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u VIII. knjizi super Gen. ad Litt.: „treba vjerovati, budući da je mjesto zemaljskoga raja najudaljenije od čovjekove spoznaje, da su rijeke čiji se izvori smatraju poznatima negdje otišle pod zemlju i nakon prostranih prostranstava pokrajina izbile na drugim mjestima. Tko naime ne zna da to neke vode običavaju činiti?“

Odgovor na 3. prigovor: ono je mjesto odijeljeno od našega boravišta nekim zaprekama: ili planina, ili mora, ili neke žarke pokrajine koja se ne može prijeći. I zato pisci o zemljopisu nisu spominjali to mjesto.

Odgovor na 4. prigovor: stablo života jest neko tvarno drvo, tako nazvano jer je njegov plod imao moć očuvanja života, kako je gore rečeno. A ipak je nešto duhovno označivalo, kao što je i stijena u pustinji bila nešto tvarno, a ipak je označivala Krista. Slično je i stablo spoznaje dobra i zla bilo tvarno drvo, tako nazvano zbog budućega događaja, jer je nakon njegova blagovanja čovjek po iskustvu kazne naučio što je razlika između dobra poslušnosti i zla neposlušnosti. A ipak je duhovno moglo označivati slobodnu odluku, kako neki kažu.

Odgovor na 5. prigovor: prema Augustinu, trećega su dana biljke izvedene ne u činu, nego prema nekim sjemenskim zamecima; no nakon djela šest dana biljke su, kako zemaljskoga raja tako i ostale, izvedene u činu. Prema drugim pak svetima valja reći da su sve biljke izvedene u činu trećega dana, pa tako i drveće zemaljskoga raja; a to što se kaže o sađenju drveća zemaljskoga raja nakon djela šest dana, razumijeva se da je rečeno sažimanjem. Stoga naš tekst ima: „zasadio bijaše Gospodin Bog raj zemaljski u početku“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.