I, q. 10, a. 3
Je li biti vječan vlastito Bogu
Prigovor 1. Čini se da biti vječan nije vlastito samo Bogu. Kaže se naime u Dn 12 da će „oni koji mnoge poučavaju u pravednosti biti poput zvijezda u neprekinute vječnosti“. Ne bi pak bilo više vječnosti kada bi samo Bog bio vječan. Nije dakle samo Bog vječan.
Prigovor 2. Nadalje, u Mt 25 kaže se: „Idite, prokleti, u oganj vječni“. Nije dakle samo Bog vječan.
Prigovor 3. Nadalje, sve nužno jest vječno. No mnoga su bića nužna; poput svih načela dokazivanja i svih dokazbenih tvrdnji. Dakle, nije samo Bog vječan.
Naprotiv, Jeronim kaže Marceli: „Bog je jedini koji nema početka“. Sve pak što ima početak nije vječno. Dakle, samo je Bog vječan.
Odgovaram: vječnost uistinu i vlastito jest u samome Bogu. Zato što vječnost slijedi nepromjenjivost, kako je iz rečenoga očito. Samo je pak Bog posve nepromjenjiv, kako je gore pokazano. Prema tome ipak što neka bića od njega primaju nepromjenjivost, prema tome neka imaju udjela u njegovoj vječnosti. Neka dakle s obzirom na to stječu nepromjenjivost od Boga što nikada ne prestaju postojati, i prema tome se kaže u Prop 1 o zemlji da stoji dovijeka. Neka se također vječnima u Pismu nazivaju zbog dugotrajnosti trajanja, premda su propadljiva, kao što se u Psalmu spominju vječna brda; i u Pnz 33 također se govori o plodovima vječnih bregova. Neka pak bića više imaju udjela u pojmu vječnosti, ukoliko imaju nepromjenljivost ili prema bitku, ili nadalje prema djelovanju, poput anđelâ i blaženikâ, koji uživaju u Riječi; jer s obzirom na to gledanje Riječi nema u svetima nestalnih misli, kako kaže Augustin u XV De Trin. Stoga se i za one koji gledaju Boga kaže da imaju život vječni, prema onome iz Iv 17, „ovo je život vječni: da spoznaju“ itd.
Odgovor na 1. prigovor: mnoge se vječnosti spominju prema tome što su mnogi koji imaju udjela u vječnosti iz samoga motrenja Boga.
Odgovor na 2. prigovor: za pakleni se oganj kaže da je vječan samo zbog beskrajnosti. Ipak je u njihovim kaznama promjena, prema onome iz Job 24, „k prevelikoj će vrućini prijeći od snježnih voda“. Stoga u paklu nema prave vječnosti, nego radije vrijeme; prema onome iz Psalma, „bit će vrijeme njihovo u vjekove“.
Odgovor na 3. prigovor: nužno označava određeni način istine. Istinito je pak, prema Filozofu u VI. Metaphys., u razumu. Prema tome su dakle istinite i nužne stvari vječne jer su u vječnom razumu, a to je jedino božanski razum. Stoga ne slijedi da je išta izvan Boga vječno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.