Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 10, a. 2

Je li Bog vječan

Prigovor 1. Čini se da Bog nije vječan. Ništa se naime stvoreno ne može reći o Bogu. No vječnost je nešto stvoreno, kaže naime Boetije da „sada koje teče čini vrijeme, sada koje stoji čini vječnost“; i Augustin kaže u knjizi De octoginta tribus quaest. da je Bog začetnik vječnosti. Dakle, Bog nije vječan.

Prigovor 2. Nadalje, ono što je prije vječnosti i poslije vječnosti, ne mjeri se vječnošću. No Bog je prije vječnosti, kako se kaže u knjizi De causis, i poslije vječnosti; kaže se naime u Izl 15 da će „Gospodin kraljevati u vječnost i dalje“. Dakle, biti vječan ne priliči Bogu.

Prigovor 3. Nadalje, vječnost je određena mjera. No Bogu ne priliči biti izmjeren. Dakle, ne priliči mu biti vječan.

Prigovor 4. Nadalje, u vječnosti nema sadašnjega, prošloga ili budućega budući da je posvema istodobna, kako je rečeno. No o Bogu se u Pismu govore glagoli sadašnjega vremena, prošloga ili budućega. Dakle, Bog nije vječan.

Naprotiv, kaže Atanazije, „vječan Otac, vječan Sin, vječan Duh Sveti“.

Odgovaram: pojam vječnosti slijedi nepromjenjivost, kao što pojam vremena slijedi gibanje, kako je iz rečenoga očito. Stoga, budući da je Bog u najvišem stupnju nepromjenjiv, njemu u najvišem stupnju priliči biti vječan. I ne samo da je vječan, nego je svoja vječnost, dok ipak nijedna druga stvar nije svoje trajanje, jer nije svoj bitak. Bog pak jest svoj jednoobrazni bitak; stoga, kao što je svoja bit, tako je svoja vječnost.

Odgovor na 1. prigovor: za sada koje stoji kaže se da čini vječnost prema našemu shvaćanju. Kao što se naime uzrokuje u nama shvaćanje vremena po tome što shvaćamo tijek samoga sada, tako se uzrokuje u nama shvaćanje vječnosti ukoliko shvaćamo sada koje stoji. Ono pak što kaže Augustin, da je „Bog začetnik vječnosti“, razumijeva se o sudioništvom zadobivenoj vječnosti; na onaj naime način priopćuje Bog svoju vječnost nekima na koji i svoju nepromjenjivost.

Odgovor na 2. prigovor: i po tome je jasno rješenje za drugo. Naime, za Boga se kaže da je prije vječnosti ukoliko se u njoj ima udjela od nematerijalnih supstancija. Stoga se i na istome mjestu kaže da se „inteligencija izjednačuje s vječnošću“. Ono pak što se kaže u Izlasku, „Gospodin će kraljevati u vječnost i dalje“, treba znati da se vječno ondje uzima za vijek, kako ima drugi prijevod. Tako se dakle kaže da će kraljevati dalje od vječnoga jer traje dalje od bilo kojega vijeka, to jest dalje od bilo kojega danog trajanja, naime ništa drugo nije vijek doli razdoblje svake pojedine stvari, kako se kaže u I. knjizi De caelo. Ili se kaže da i dalje od vječnoga kraljuje jer ako bi čak i nešto drugo uvijek postojalo (poput gibanja neba prema nekim filozofima), ipak Bog dalje kraljuje, ukoliko je njegovo kraljevstvo posvema istodobno.

Odgovor na 3. prigovor: vječnost nije ništa drugo doli sam Bog. Stoga se Bog ne naziva vječnim takoreći da bi bio na neki način izmjeren, nego se ondje pojam mjere uzima samo prema našemu shvaćanju.

Odgovor na 4. prigovor: glagoli različitih vremena pripisuju se Bogu ukoliko njegova vječnost sva vremena uključuje, a ne da bi se on sam mijenjao kroz sadašnje, prošlo i buduće.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.