I-II, q. 99, a. 1
Ima li stari zakon više zapovijedi ili samo jednu
Prigovor 1. Čini se da se u starome zakonu ne sadrži osim jedne zapovijedi. Zakon, naime, nije ništa drugo doli zapovijed, kako je gore navedeno. No stari je zakon jedan. Dakle, ne sadrži osim jedne zapovijedi.
Prigovor 2. Nadalje, apostol kaže, u Rim 13: „ako je koja druga zapovijed, u ovoj se riječi sažima: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“. No ta je zapovijed jedna. Dakle, stari zakon ne sadrži osim jedne zapovijedi.
Prigovor 3. Nadalje, u Mt 7 kaže se: „sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima; to je naime zakon i proroci“. No sav se stari zakon sadrži u zakonu i prorocima. Dakle, sav stari zakon nema osim jedne zapovijedi.
Naprotiv, apostol kaže, u Ef 2: „zakon zapovijedi odredbama dokinuo“. A govori o starome zakonu, kako je ondje bjelodano po Glosi. Dakle, stari zakon u sebi sadrži mnoge zapovijedi.
Odgovaram: zakonska zapovijed, budući da obvezuje, odnosi se na nešto što se treba činiti. A to da se nešto treba činiti, to proizlazi iz nužnosti nekoga cilja. Odatle je očito da je od naravi zapovijedi to da uključuje usmjerenost prema cilju, utoliko naime što se zapovijeda ono što je nužno ili probitačno za cilj. Događa se pak da je za jedan cilj mnogo toga nužno ili probitačno. I prema tome se o različitim stvarima mogu dati zapovijedi utoliko ukoliko se usmjeruju prema jednom cilju. Stoga treba reći da su sve zapovijedi staroga zakona jedno prema usmjerenosti prema jednom cilju; ipak su mnoge prema različitosti onoga što se usmjeruje prema tom cilju.
Odgovor na 1. prigovor: za stari se zakon kaže da je jedan prema usmjerenosti prema jednom cilju, a ipak sadrži različite zapovijedi prema razlikovanju onoga što usmjeruje prema cilju. Kao što je i graditeljsko umijeće jedno prema jedinstvu cilja, jer teži za izgradnjom kuće, no ipak sadrži različite propise prema različitim činima koji su za to usmjereni.
Odgovor na 2. prigovor: kako apostol kaže, u 1 Tim 1: „cilj je zapovijedi ljubav“; k tome, naime, svaki zakon teži: da uspostavi prijateljstvo ili među ljudima međusobno, ili čovjeka s Bogom. I stoga se sav zakon ispunja u ovoj jednoj zapovijedi: „ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“, kao u nekom cilju svih zapovijedi; jer u ljubavi prema bližnjemu uključuje se i ljubav prema Bogu, kada se bližnjega ljubi poradi Boga. Odatle je apostol ovu jednu zapovijed stavio umjesto dviju koje se odnose na ljubav prema Bogu i bližnjemu, o kojima Gospodin kaže, u Mt 22: „o ovim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci“.
Odgovor na 3. prigovor: kako se kaže u IX. Ethic., „prijateljska nagnuća prema drugome proizašla su iz prijateljskih nagnuća koja čovjek ima prema samome sebi“, dok se naime čovjek prema drugome odnosi kao prema sebi. I stoga se u onome što se kaže: „sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima“, izriče određeno pravilo ljubavi prema bližnjemu, koje se također implicitno sadrži u onome što se kaže: „ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“. Odatle je to određeno razlaganje te zapovijedi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.