I-II, q. 98, a. 5
Obvezuje li sve
Prigovor 1. Čini se da su se svi ljudi obvezivali na opsluživanje staroga zakona. Tko se god, naime, podlaže kralju, mora se podložiti njegovu zakonu. No stari je zakon dan od Boga, koji je kralj cijele zemlje, kako se u Ps 46 veli. Dakle, svi stanovnici zemlje bili su dužni opsluživati zakon.
Prigovor 2. Nadalje, Židovi se nisu mogli spasiti osim ako bi stari zakon opsluživali; veli se, naime, u Pnz 27: „Proklet bio tko ne ustraje u riječima ovoga zakona niti ih djelom ne izvrši.“ Ako bi se, dakle, drugi ljudi bez opsluživanja staroga zakona mogli spasiti, gore bi bilo stanje Židova nego drugih ljudi.
Prigovor 3. Nadalje, pogani su se pripuštali k židovskomu obredu i k opsluživanjima zakona; veli se, naime, u Izl 12: „Ako tko od tuđinaca bude htio prijeći u vaše naselje i slaviti Pashu Gospodnju, neka se najprije obreže svako muško njegovo, i tada će propisno slaviti, i bit će ujedno kao domorodac zemlje.“ Uzalud bi pak k zakonskim opsluživanjima tuđinci bili pripušteni po božanskoj odredbi kad bi se bez zakonskih opsluživanja mogli spasiti. Dakle, nitko se nije mogao spasiti osim ako bi zakon opsluživao.
Naprotiv, Dionizije veli, u IX. pogl. Cael. hier., da su mnogi od pogana po anđelima vraćeni k Bogu. No bjelodano je da pogani zakon nisu opsluživali. Dakle, bez opsluživanja zakona neki su se mogli spasiti.
Odgovaram: stari je zakon očitovao propise zakona naravi i nadozidavao neke vlastite propise. Što se, dakle, tiče onoga što je stari zakon sadržavao od zakona naravi, svi su bili dužni opsluživati stari zakon; ne zato što su bili od staroga zakona, nego zato što su bili od zakona naravi. No što se tiče onoga što je stari zakon nadozidavao, nisu se dužni bili držati staroga zakona nitko osim samoga naroda Židova. Razlog je tomu taj što je stari zakon, kako je rečeno, dan narodu Židova kako bi stekao neku prednost svetosti, radi štovanja Krista, koji se iz onoga naroda imao roditi. Što god se pak određuje za posebno posvećenje nekih, ne obvezuje osim njih; kao što se na neke stvari obvezuju klerici, koji se predaju božanskoj službi, na koje se laici ne obvezuju; slično se i redovnici na neka djela savršenstva obvezuju iz svojega zavjetovanja, na koja se svjetovnjaci ne obvezuju. I slično se na neke posebne stvari obvezivao onaj narod na koje se drugi narodi nisu obvezivali. Otuda se veli u Pnz 18: „Savršen ćeš biti, i bez ljage, s Gospodinom Bogom tvojim.“ I zbog toga su se također nekim zavjetom služili, kako je očito u Pnz 26: „Ispovijedam danas pred Gospodinom Bogom tvojim“, i tako dalje.
Odgovor na 1. prigovor: tko se god podlaže kralju, obvezuje se na opsluživanje njegova zakona koji svima zajednički predlaže. No ako uspostavi neke stvari koje trebaju opsluživati njegovi prisni službenici, na to se ostali ne obvezuju.
Odgovor na 2. prigovor: čovjek, koliko se više s Bogom sjedinjuje, utoliko postaje boljega stanja. I stoga koliko je narod Židova bio više vezan za božansko štovanje, dostojniji je od drugih naroda bio. Otuda se veli u Pnz 4: „Koji je to drugi narod tako uzvišen da ima obrede, i pravedne sudove, i sav zakon?“ I slično su također što se toga tiče boljega stanja klerici nego laici, i redovnici nego svjetovnjaci.
Odgovor na 3. prigovor: pogani su savršenije i sigurnije spasenje postizali pod opsluživanjima zakona nego pod samim naravnim zakonom, i stoga su se k njima pripuštali. Kao što i sada laici prelaze u klerike, a svjetovnjaci u redovnike, premda se bez toga mogu spasiti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.