Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 98, a. 2

Potječe li od Boga

Prigovor 1. Čini se da stari zakon nije potjecao od Boga. Veli se, naime, u Pnz 32: „Božja su djela savršena.“ No zakon je bio nesavršen, kako je gore rečeno. Dakle, stari zakon nije potjecao od Boga.

Prigovor 2. Nadalje, u Prop 3 veli se: „Spoznao sam da sva djela koja je Bog načinio ostaju dovijeka.“ No stari zakon ne ostaje dovijeka; veli, naime, apostol, Heb 7: „Ukidanje se uistinu događa prijašnje zapovijedi zbog njezine nemoći i nekorisnosti.“ Dakle, stari zakon nije potjecao od Boga.

Prigovor 3. Nadalje, mudromu zakonodavcu pripada ne samo ukloniti zla, nego također i prigode zala. No stari je zakon bio prigoda grijeha, kako je gore rečeno. Dakle, Bogu, kojemu nema slična među zakonodavcima, kako se veli u Job 36, nije pripadalo dati takav zakon.

Prigovor 4. Nadalje, u 1 Tim 2 veli se da „Bog hoće da se svi ljudi spase“. No stari zakon nije dostajao za spasenje ljudi, kako je gore rečeno. Dakle, Bogu nije pripadalo dati takav zakon. Stari, dakle, zakon ne potječe od Boga.

Naprotiv, Gospodin veli, Mt 15, govoreći Židovima, kojima je stari zakon bio dan: „Ukinuste zapovijed Božju radi svoje predaje.“ A malo prije se pretpostavlja: „Poštuj oca svoga i majku svoju“, što je očito sadržano u starom zakonu. Dakle, stari je zakon od Boga.

Odgovaram: stari je zakon dan od dobroga Boga, koji je Otac Gospodina našega Isusa Krista. Stari je, naime, zakon usmjeravao ljude k Kristu dvostruko. Na jedan, dakako, način pružajući svjedočanstvo Kristu, odakle sam veli, Lk posl.: „Treba da se ispuni sve što je o meni napisano u Zakonu, Prorocima i Psalmima“; i Iv 5: „Kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste možda i meni, jer o meni je on pisao.“ Na drugi način na način nekoga raspoloženja, dok je, odvraćajući ljude od štovanja idolopoklonstva, zatvarao ih pod štovanjem jednoga Boga, od kojega je po Kristu trebalo spasiti ljudski rod; odakle apostol veli, Gal 3: „Prije nego što je došla vjera, pod zakonom smo se čuvali zatvoreni za onu vjeru koja se imala objaviti.“ Očito je pak da istomu pripada raspoložiti za svrhu i k svrsi privesti, i to velim istomu po sebi ili po svojim podložnicima. Đavao, naime, ne bi donio zakon po kojemu bi se ljudi priveli k Kristu, po kojemu je imao biti izbačen; prema onome iz Mt 12, „ako Sotona Sotonu izgoni, razdijeljeno je kraljevstvo njegovo“. I stoga je od istoga Boga od kojega je nastalo spasenje ljudi po milosti Kristovoj dan stari zakon.

Odgovor na 1. prigovor: ništa ne priječi da nešto ne bude savršeno u apsolutnom smislu što je ipak savršeno prema vremenu, kao što se za neko dijete veli da je savršeno ne u apsolutnom smislu, nego prema stanju vremena. Tako su također propisi koji se daju djeci uistinu savršeni prema stanju onih kojima se daju, premda nisu savršeni u apsolutnom smislu. I takvi su bili propisi zakona. Otuda apostol veli, Gal 3: „Zakon je bio naš skrbnik u Kristu.“

Odgovor na 2. prigovor: Božja djela ostaju dovijeka koja je Bog tako načinio da dovijeka ostaju, a to su ona koja su savršena. Stari se pak zakon ukida u vrijeme savršenstva milosti, ne kao zao, nego kao nemoćan i nekoristan za to vrijeme, jer, kako se dodaje, ništa zakon nije doveo do savršenstva. Otuda u Gal 3 apostol veli: „Kad dođe vjera, nismo više pod skrbnikom.“

Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, Bog katkad dopušta da neki padnu u grijeh kako bi se iz toga ponizili. Tako je također htio dati takav zakon koji ljudi svojim snagama ne bi mogli ispuniti, kako bi se tako ljudi, uzdajući se u sebe, našli grješnicima te se ponizivši utekli pomoći milosti.

Odgovor na 4. prigovor: premda stari zakon nije dostajao za spasenje čovjeka, ipak je bila prisutna druga pomoć od Boga ljudima ujedno sa zakonom, po kojoj su se mogli spasiti, naime vjera Posrednika, po kojoj su opravdani drevni oci, kao što se i mi opravdavamo. I tako Bog nije uskraćivao ljudima da im dade spasenjske pomoći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.