I-II, q. 97, a. 2
Treba li se uvijek promijeniti kad se pojavi što bolje
Prigovor 1. Čini se da ljudski zakon uvijek valja promijeniti kad se pojavi što bolje. Ljudski su, naime, zakoni pronađeni po ljudskom razumu, kao i druge vještine. No u drugim se vještinama mijenja ono što se prije držalo ako se pojavi što bolje. Dakle, isto valja činiti i u ljudskim zakonima.
Prigovor 2. Nadalje, iz onoga što je prošlo možemo providjeti o budućemu. No da se ljudski zakoni nisu mijenjali kad su nadošli bolji pronalasci, mnoge bi neprikladnosti slijedile, zato što se nalazi da stari zakoni sadrže mnoge sirovosti. Dakle, čini se da zakone valja promijeniti kad god se pojavi što bolje za ozakoniti.
Prigovor 3. Nadalje, ljudski se zakoni donose oko pojedinačnih činâ ljudi. U pojedinostima pak savršenu spoznaju ne možemo postići osim po iskustvu, koje treba vremena, kako se veli u II. Ethic. Dakle, čini se da s protokom vremena može iskrsnuti što bolje za ozakoniti.
Naprotiv, veli se u Dekretima, dist. XII: „Smiješna je i posve mrska sramota da dopustimo kršiti predaje koje smo od starine od otaca primili.“
Odgovaram: kako je rečeno, ljudski se zakon utoliko s pravom mijenja ukoliko se njegovom promjenom proviđa za zajedničku korist. Sama pak promjena zakona ima, koliko je do nje, neku štetu za zajedničko spasenje. Jer za opsluživanje zakonâ nadasve vrijedi običaj, utoliko da se ono što se čini protiv zajedničkoga običaja, čak i ako je po sebi lakše, čini težim. Otuda kad se mijenja zakon, umanjuje se obvezujuća snaga zakona, ukoliko se dokida običaj. I stoga se nikada ljudski zakon ne smije mijenjati osim ako se s neke strane toliko nadoknadi zajedničkomu spasenju koliko se s ove strane oduzima. Što se, dakako, događa ili iz toga što neka najveća i najočitija korist proizlazi iz nove odredbe, ili iz toga što postoji najveća nužda, iz toga što uobičajeni zakon ili sadrži očitu nepravdu, ili je njegovo opsluživanje nadasve štetno. Otuda pravnik veli da „pri uspostavljanju novih stvari korist mora biti očita da bi se odstupilo od onoga prava koje se dugo činilo pravednim“.
Odgovor na 1. prigovor: ono što pripada vještini ima djelotvornost iz samoga razuma, i stoga gdje god se bolji razum pojavi, valja promijeniti ono što se prije držalo. „No zakoni imaju najveću snagu iz običaja“, kako Filozof veli u II Polit. I otuda se ne smiju lako mijenjati.
Odgovor na 2. prigovor: taj razlog zaključuje da zakone valja mijenjati, no ne radi bilo kakva poboljšanja, nego radi velike koristi ili nužde, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: i slično valja reći na treći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.