I-II, q. 90, a. 3
O njegovu uzroku
Prigovor 1. Čini se da je razum bilo koga tvorački za zakon. Veli, naime, apostol, Rim 2, da „kad pogani, koji zakona nemaju, po naravi čine ono što je po zakonu, oni su sami sebi zakon“. To pak općenito veli o svima. Dakle, svatko može načiniti sebi zakon.
Prigovor 2. Nadalje, kako Filozof veli u knjizi II Ethic., „nakana je zakonodavca da privede čovjeka k kreposti“. No svaki čovjek može drugoga privoditi k kreposti. Dakle, razum svakoga čovjeka tvorački je za zakon.
Prigovor 3. Nadalje, kao što je vladar države upravitelj države, tako je svaki kućedomaćin upravitelj doma. No vladar države može načiniti zakon u državi. Dakle, svaki kućedomaćin može u svojemu domu načiniti zakon.
Naprotiv, Izidor veli, u knjizi Etymol., a nalazi se u Dekretima, dist. II: „Zakon je ustav naroda, prema kojemu su stariji zajedno s pukom nešto ozakonili.“ Nije, dakle, na svakome donositi zakon.
Odgovaram: zakon u pravom smislu, ponajprije i prvenstveno gleda na usmjerenost prema općemu dobru. Usmjeriti pak nešto na opće dobro pripada ili cijelomu mnoštvu, ili komu tko djeluje u ime cijeloga mnoštva. I stoga donositi zakon pripada ili cijelomu mnoštvu, ili pripada javnoj osobi koja vodi brigu o cijelom mnoštvu. Jer i u svemu drugom usmjeriti k svrsi pripada onomu čija je vlastita ta svrha.
Odgovor na 1. prigovor: kako je gore rečeno, zakon je u nekomu ne samo kao u onome koji ravna, nego također sudioništvom kao u ravnome. I na taj način svatko je sam sebi zakon, ukoliko sudjeluje u poretku onoga koji ravna. Otuda se i ondje dodaje: „koji pokazuju djelo zakona upisano u srcima svojim“.
Odgovor na 2. prigovor: privatna osoba ne može djelotvorno privoditi k kreposti. Može, naime, samo opominjati, no ako se njezina opomena ne prihvati, nema prisilnu snagu; koju mora imati zakon, da bi djelotvorno privodio k kreposti, kako Filozof veli u X. Ethic. Tu pak prisilnu snagu ima mnoštvo ili javna osoba, kojoj pripada izricati kazne, kako će se niže reći. I stoga samo njoj pripada donositi zakone.
Odgovor na 3. prigovor: kao što je čovjek dio doma, tako je dom dio države; država je pak savršena zajednica, kako se veli u I Polit. I stoga kao što dobro jednoga čovjeka nije posljednja svrha, nego se usmjeruje na opće dobro; tako se također i dobro jednoga doma usmjeruje na dobro jedne države, koja je savršena zajednica. Otuda onaj koji upravlja nekom obitelji može uistinu donijeti neke zapovijedi ili odredbe; ne ipak takve koje bi u pravom smislu imale pojam zakona.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.