I-II, q. 90, a. 4
O njegovu proglašenju
Prigovor 1. Čini se da proglašenje ne pripada biti zakona. Naravni, naime, zakon nadasve ima pojam zakona. No naravni zakon ne treba proglašenje. Dakle, nije od pojma zakona to da se proglasi.
Prigovor 2. Nadalje, zakonu vlastito pripada obvezivati na činjenje ili nečinjenje nečega. No ne obvezuju se na ispunjavanje zakona samo oni pred kojima se zakon proglašava, nego također i drugi. Dakle, proglašenje nije od pojma zakona.
Prigovor 3. Nadalje, obveza zakona proteže se također u budućnost, jer zakoni budućim poslovima nameću nužnost, kako prava vele. No proglašenje biva nazočnima. Dakle, proglašenje nije iz nužde zakona.
Naprotiv, veli se u Dekretima, IV. dist., da se „zakoni uspostavljaju kad se proglašuju“.
Odgovaram: kako je rečeno, zakon se nameće drugima na način pravila i mjere. Pravilo se pak i mjera nameće time što se primjenjuje na ono što se ravna i mjeri. Otuda da bi zakon postigao snagu obvezivanja, što je vlastito zakonu, valja da se primijeni na ljude koji prema njemu trebaju biti ravnani. Takva pak primjena biva time što se privodi u njihovu spoznaju samim proglašenjem. Otuda je proglašenje nužno za to da zakon ima svoju snagu. I tako se iz četiriju navedenih točaka može skupiti definicija zakona, koja nije ništa drugo doli neka razumska odredba za opće dobro, proglašena od onoga koji ima brigu o zajednici.
Odgovor na 1. prigovor: proglašenje naravnoga zakona biva time samim što ga je Bog umovima ljudi usadio za naravnu spoznaju.
Odgovor na 2. prigovor: oni pred kojima se zakon ne proglašava obvezuju se na opsluživanje zakona ukoliko u njihovu spoznaju dolazi po drugima, ili može doći, kad je proglašenje učinjeno.
Odgovor na 3. prigovor: sadašnje se proglašenje proteže u budućnost po čvrstoći Pisma, koje ga na neki način uvijek proglašava. Otuda Izidor veli, u II Etymol., da je „zakon nazvan od čitanja (a legendo), jer je napisan“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.