Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 9, a. 2

Pokreće li se od osjetne težnje

Prigovor 1. Čini se da se volja ne može pokretati od osjetne težnje. „Naime, onaj koji pokreće i djeluje izvrsniji je od onoga koji trpi“, kako Augustin kaže u XII. knjizi super Gen. ad Litt. No osjetna je težnja niža od volje, koja je razumska težnja, kao što je i osjetilo niže od razuma. Dakle, osjetna težnja ne pokreće volju.

Prigovor 2. Nadalje, nijedna pojedinačna moć ne može proizvesti opći učinak. No osjetna je težnja pojedinačna moć, naime slijedi pojedinačnu spoznaju osjetila. Dakle, ne može uzrokovati gibanje volje, koje je opće, kao ono koje slijedi opću spoznaju razuma.

Prigovor 3. Nadalje, kako se dokazuje u VIII. Physic., pokretač se ne pokreće od onoga što pokreće, tako da bi pokretanje bilo uzajamno. No volja pokreće osjetnu težnju, ukoliko se osjetna težnja pokorava razumu. Dakle, osjetna težnja ne pokreće volju.

Naprotiv, kaže se u Jak 1: „Svatko je iskušavan od svoje požude koja ga odvlači i mami“. No nitko ne bi bio odvučen od požude kad se njegova volja ne bi pokretala od osjetne težnje, u kojoj je požuda. Dakle, osjetna težnja pokreće volju.

Odgovaram: treba reći da, kako je gore rečeno, ono što se shvaća pod vidom dobra i prikladnoga pokreće volju na način objekta. To pak da se nešto čini dobrim i prikladnim događa se iz dvoga: naime, iz stanja onoga što se predlaže i onoga komu se predlaže. Prikladno se naime naziva prema odnosu, stoga ovisi o objema krajnostima. I odatle je što nepce različito raspoloženo ne prihvaća na isti način nešto kao prikladno i kao neprikladno. Stoga, kako Filozof kaže u III. Ethic., „kakav je tko, takvim mu se čini cilj“. Bjelodano je pak da se prema strasti osjetne težnje čovjek mijenja na neko raspoloženje. Stoga, prema tome kako je čovjek u nekoj strasti, čini mu se nešto prikladnim što se ne čini onomu tko je izvan strasti; kao što se gnjevnomu čini dobro što se ne čini smirenomu. I na taj način, sa strane objekta, osjetna težnja pokreće volju.

Odgovor na 1. prigovor: ništa ne priječi da ono što je jednostavno i po sebi izvrsnije u nekom pogledu bude slabije. Volja je dakle jednostavno izvrsnija od osjetne težnje, no u pogledu onoga u komu vlada strast, ukoliko je podložan strasti, prednjači osjetna težnja.

Odgovor na 2. prigovor: čini i izbori ljudi jesu oko pojedinačnosti. Stoga iz toga samoga što je osjetna težnja pojedinačna moć, ima veliku snagu za to da se po njoj tako raspoloži čovjek da mu se nešto čini ovako ili onako oko pojedinačnosti.

Odgovor na 3. prigovor: kako Filozof kaže u I. Politic., razum, u kojemu je volja, pokreće svojom zapovijeđu srdito i požudno ne doista gospodskom vlašću, kao što gospodar pokreće slugu, nego kraljevskom ili političkom vlašću, kao što upravitelj upravlja slobodnim ljudima, koji se ipak mogu kretati suprotno. Stoga se i srdito i požudno mogu kretati u suprotnom smjeru prema volji. I tako ništa ne priječi da se volja katkada pokreće od njih.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.