Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 89, a. 4

Može li dobar ili zao anđeo lako sagriješiti

Prigovor 1. Čini se da dobar ili zao anđeo može lako sagriješiti. Čovjek se, naime, s anđelima podudara u višem dijelu duše, koji se naziva um; prema onome Grgurovu, u Homil., „čovjek umuje s anđelima“. No čovjek prema višem dijelu duše može lako sagriješiti. Dakle, i anđeo.

Prigovor 2. Nadalje, tko god može ono što je više, može također i ono što je manje. No anđeo je mogao ljubiti stvoreno dobro više nego Boga, što je učinio griješeći smrtno. Dakle, mogao je također stvoreno dobro ljubiti ispod Boga neuredno, griješeći lako.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da zli anđeli čine neke stvari koje su po svojemu rodu laki grijesi, navodeći ljude na smijeh i na druge takve lakoumnosti. No okolnost osobe ne čini od lakoga smrtni, kako je rečeno, osim ako nadođe posebna zabrana, čega u ovome slučaju nema. Dakle, anđeo može lako sagriješiti.

Naprotiv, veće je savršenstvo anđela nego savršenstvo čovjeka u prvome stanju. No čovjek u prvome stanju nije mogao lako sagriješiti. Dakle, još mnogo manje anđeo.

Odgovaram: razum anđela, kako je u prvome dijelu rečeno, nije diskurzivan, tako naime da bi prelazio od počela na zaključke, shvaćajući i jedno i drugo zasebno, kako biva u nama. Otuda je nužno da kad god razmatra zaključke, razmatra ih ukoliko su u počelima. U poželjnima pak, kako je više puta rečeno, svrhe su kao počela; a ono što je radi svrhe jest kao zaključci. Otuda anđelov um ne biva nošen k onomu što je radi svrhe osim ukoliko stoji pod poretkom svrhe. Zbog toga od svoje naravi imaju to da u njima ne može biti nereda oko onoga što je radi svrhe osim ako ujedno nije nered oko same svrhe, što biva po smrtnom grijehu. No dobri se anđeli ne pokreću na ono što je radi svrhe osim u poretku prema dužnoj svrsi, koja je Bog. I zbog toga su svi njihovi čini čini ljubavi. I tako u njima ne može biti lakoga grijeha. Zli pak anđeli ni u što se ne pokreću osim u poretku prema svrsi grijeha njihove oholosti. I stoga u svemu smrtno griješe što god po vlastitoj volji čine. Drukčije je pak s težnjom za naravnim dobrom koja je u njima, kako je u prvome dijelu rečeno.

Odgovor na 1. prigovor: čovjek se uistinu podudara s anđelima u umu, ili u razumu; no razlikuje se u načinu spoznavanja, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: anđeo nije mogao manje ljubiti stvorenje nego Boga osim ujedno ga usmjerujući k Bogu kao k posljednjoj svrsi, ili k nekoj neurednoj svrsi, iz već rečenoga razloga.

Odgovor na 3. prigovor: sve ono što se čini da je lako demoni potiču kako bi ljude privukli k prisnosti sa sobom, i tako ih doveli u smrtni grijeh. Otuda u svim takvim stvarima smrtno griješe, zbog nakane svrhe.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.