Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 89, a. 2

O razlikovanju lakoga grijeha kako se označava drvom, sijenom i slamom, 1 Kor 3

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno laki grijesi označavaju drvom, sijenom i slamom. Za drvo se, naime, sijeno i slamu veli da se nazidavaju na duhovni temelj. No laki su grijesi izvan duhovnoga zdanja, kao što su i bilo koja kriva mišljenja izvan znanja. Dakle, laki se grijesi ne označavaju prikladno drvom, sijenom i slamom.

Prigovor 2. Nadalje, onaj koji nazidava drvo, sijeno i slamu, tako će se spasiti kao kroz oganj. No katkad onaj koji čini lake grijehe neće se spasiti niti kroz oganj, kao kad se laki grijesi nalaze u onoga koji preminjuje sa smrtnim grijehom. Dakle, neprikladno se drvom, sijenom i slamom označavaju laki grijesi.

Prigovor 3. Nadalje, prema apostolu, jedni su koji nazidavaju zlato, srebro, drago kamenje, to jest ljubav prema Bogu i bližnjemu i dobra djela; a drugi koji nazidavaju drvo, sijeno i slamu. No lake grijehe čine također i oni koji ljube Boga i bližnjega i čine dobra djela, veli se, naime, u 1 Iv 1, „reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo“. Dakle, neprikladno se označavaju laki grijesi po ovim trima stvarima.

Prigovor 4. Nadalje, mnogo je više razlika i stupnjeva lakih grijeha negoli tri. Dakle, neprikladno se pod ova tri obuhvaćaju.

Naprotiv, apostol veli za onoga koji nazidava drvo, sijeno i slamu da će se spasiti kao kroz oganj, i tako će pretrpjeti kaznu, ali ne vječnu. Krivnja pak vremenite kazne u pravom smislu pripada lakomu grijehu, kako je rečeno. Dakle, onim trima stvarima označavaju se laki grijesi.

Odgovaram: neki su shvatili da je temelj neoblikovana vjera, na koju neki nazidavaju dobra djela, koja se označavaju zlatom, srebrom i dragim kamenjem; a neki također i smrtne grijehe, koji se označavaju, prema njima, drvom, sijenom i slamom. No to tumačenje odbacuje Augustin, u knjizi De fide et operibus, jer, kako apostol veli u Gal 5, tko čini djela tijela, kraljevstvo Božje neće baštiniti, a to znači spasiti se; apostol pak veli da će se onaj koji nazidava drvo, sijeno i slamu spasiti kao kroz oganj. Otuda se ne može shvatiti da se drvom, sijenom i slamom označavaju smrtni grijesi. Neki pak vele da se drvom, sijenom i slamom označavaju dobra djela, koja se uistinu nazidavaju na duhovno zdanje, ali im se ipak primiješaju laki grijesi: kao kad tko vodi brigu o obiteljskom posjedu, što je dobro, primiješa se prekomjerna ljubav ili prema ženi ili prema djeci ili prema posjedima, pod Bogom ipak, tako naime da radi njih čovjek ne bi htio ništa učiniti protiv Boga. No i to se opet ne čini prikladno rečenim. Očito je, naime, da se sva dobra djela odnose na ljubav prema Bogu i bližnjemu, odakle pripadaju zlatu, srebru i dragomu kamenju. Ne, dakle, drvu, sijenu i slami. I stoga valja reći da se sami laki grijesi koji se primiješaju onima koji proviđaju zemaljske stvari označavaju drvom, sijenom i slamom. Kao što se, naime, takve stvari skupljaju u kući, a ne pripadaju supstanciji zdanja, i mogu izgorjeti dok zdanje ostaje; tako se također laki grijesi umnožavaju u čovjeku dok duhovno zdanje ostaje; i za njih trpi oganj ili vremenite nevolje u ovom životu, ili čistilišta nakon ovoga života; a ipak postiže vječno spasenje.

Odgovor na 1. prigovor: za lake se grijehe ne veli da se nazidavaju na duhovni temelj kao postavljeni izravno na njega, nego jer se stavljaju pokraj njega; kao što se uzima ondje, na rijekama babilonskim, to jest pokraj. Jer laki grijesi ne ruše duhovno zdanje, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: ne veli se za svakoga tko nazidava drvo, sijeno i slamu da će se spasiti kao kroz oganj, nego samo za onoga koji nazidava na temelju. Koji uistinu nije neoblikovana vjera, kako su neki smatrali, nego vjera oblikovana ljubavlju, prema onome iz Ef 3, „u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni“. Onaj, dakle, koji preminjuje sa smrtnim grijehom i lakima ima uistinu drvo, sijeno i slamu, ali ne nazidano na duhovnom temelju. I stoga se neće spasiti tako kao kroz oganj.

Odgovor na 3. prigovor: oni koji su odijeljeni od brige za vremenite stvari, premda katkad sagriješe lako, ipak čine neznatne lake grijehe i vrlo se često po žaru ljubavi čiste. Otuda takvi ne nazidavaju lake grijehe, jer u njima kratko ostaju. No laki grijesi onih koji se bave zemaljskim stvarima duže ostaju, jer ne mogu tako često pribjegavati brisanju takvih grijeha po žaru ljubavi.

Odgovor na 4. prigovor: kako Filozof veli u I De caelo, sve je obuhvaćeno trime, naime početkom, sredinom i svršetkom. I prema tome, svi se stupnjevi lakih grijeha svode na troje, naime na drvo, koje duže ostaje u ognju; na slamu, koja se najbrže uništi; na sijeno, koje se drži na srednji način. Prema tome, naime, kako su laki grijesi većega ili manjega prianjanja ili težine, brže se ili sporije po ognju čiste.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.