Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 89, a. 1

Uzrokuje li laki grijeh ljagu u duši

Prigovor 1. Čini se da laki grijeh uzrokuje ljagu u duši. Veli, naime, Augustin, u knjizi De poenitentia, da laki grijesi, ako se umnože, našu ljepotu tako zatiru da nas od zagrljaja nebeskoga zaručnika rastavljaju. No ništa drugo nije ljaga doli gubitak ljepote. Dakle, laki grijesi uzrokuju ljagu u duši.

Prigovor 2. Nadalje, smrtni grijeh uzrokuje ljagu u duši zbog neurednosti čina i osjećaja samoga onoga koji griješi. No u lakom grijehu postoji neka neurednost čina i osjećaja. Dakle, laki grijeh uzrokuje ljagu u duši.

Prigovor 3. Nadalje, ljaga se duše uzrokuje iz dodira vremenite stvari po ljubavi, kako je gore rečeno. No u lakom grijehu duša neurednom ljubavlju dotiče vremenitu stvar. Dakle, laki grijeh unosi ljagu u dušu.

Naprotiv, veli se u Ef 5: „Da sam sebi privede slavnu Crkvu koja nema ljage“; Glosa: „to jest nekoga zločinačkoga grijeha“. Dakle, čini se da je vlastitost smrtnoga grijeha to što uzrokuje ljagu u duši.

Odgovaram: kako je očito iz rečenoga, ljaga uključuje gubitak sjaja iz nekoga dodira, kako je očito u tjelesnim stvarima, iz kojih se po sličnosti naziv ljage prenosi na dušu. No kao što je u tijelu dvostruk sjaj, jedan, dakako, iz unutarnjega ustroja udova i boje, a drugi iz vanjske svjetlosti koja nadođe; tako je također i u duši dvostruk sjaj, jedan, dakako, po habitusu, kao unutarnji, a drugi u činu, kao vanjski sjaj. Laki pak grijeh doduše priječi sjaj u činu, ali ne po habitusu, jer ne isključuje niti umanjuje habitus ljubavi i drugih kreposti, kako će se niže pokazati, nego samo priječi njihov čin. Ljaga pak uključuje nešto što ostaje u uprljanoj stvari, odakle se čini da više pripada gubitku habitualnoga sjaja nego onoga u činu. Otuda, govoreći u pravom smislu, laki grijeh ne uzrokuje ljagu u duši. I ako se gdje veli da unosi ljagu, to je u određenom pogledu, ukoliko priječi sjaj koji je iz činâ kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori u onom slučaju u kojemu mnogi laki grijesi raspoložajno uvode u smrtni. Inače, naime, ne bi rastavljali od zagrljaja nebeskoga zaručnika.

Odgovor na 2. prigovor: neurednost čina u smrtnom grijehu kvari habitus kreposti, no ne u lakom grijehu.

Odgovor na 3. prigovor: u smrtnom grijehu duša po ljubavi dotiče vremenitu stvar kao svrhu, i po tome se potpuno priječi utok sjaja milosti, koji dolazi na one koji prianjaju uz Boga kao posljednju svrhu po ljubavi. No u lakom grijehu čovjek ne prianja uz stvorenje kao uz posljednju svrhu. Otuda nije slično.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.