Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 86, a. 2

Ostaje li u duši nakon čina grijeha

Prigovor 1. Čini se da ljaga ne ostaje u duši nakon čina grijeha. Ništa, naime, ne ostaje u duši nakon čina osim habitusa ili raspoloženja. No ljaga nije habitus ili raspoloženje, kako je gore izloženo. Dakle, ljaga ne ostaje u duši nakon čina grijeha.

Prigovor 2. Nadalje, tako se odnosi ljaga prema grijehu kao sjena prema tijelu, kako je gore rečeno. No kad prođe tijelo, ne ostaje sjena. Dakle, kad prođe čin grijeha, ne ostaje ljaga.

Prigovor 3. Nadalje, svaki učinak ovisi o svojemu uzroku. Uzrok je pak ljage čin grijeha. Dakle, kad se ukloni čin grijeha, ne ostaje ljaga u duši.

Naprotiv, veli se u Jš 22: „Zar vam je malo što ste sagriješili u Peoru, te sve do današnjega dana ostaje u vama ljaga ovoga zlodjela?“

Odgovaram: ljaga grijeha ostaje u duši i kad prođe čin grijeha. Razlog je tomu taj što ljaga, kako je rečeno, uključuje neki nedostatak sjaja zbog udaljavanja od svjetla razuma ili božanskoga zakona. I stoga dokle god čovjek ostaje izvan takva svjetla, ostaje u njemu ljaga grijeha; no nakon što se vrati k božanskomu svjetlu i k svjetlu razuma, što biva po milosti, tada ljaga prestaje. Premda pak prestaje čin grijeha kojim se čovjek udaljio od svjetla razuma ili božanskoga zakona, ipak se čovjek ne vraća odmah k onome u čemu je bio, nego se zahtijeva neki pokret volje protivan prvomu pokretu. Kao što ako se tko udalji od nekoga nekim kretanjem, ne biva odmah prestankom kretanja blizu njemu, nego valja da se približi vraćajući se protivnim kretanjem.

Odgovor na 1. prigovor: nakon čina grijeha ništa pozitivno ne ostaje u duši osim raspoloženja ili habitusa; ostaje ipak nešto lišenošću, naime lišenost povezanosti s božanskim svjetlom.

Odgovor na 2. prigovor: kad prođe tjelesna zapreka, prozirno tijelo ostaje u jednakoj blizini i odnosu prema rasvjetljujućem tijelu, i stoga sjena odmah prolazi. No kad se ukloni čin grijeha, duša ne ostaje u istom odnosu prema Bogu. Otuda nije jednak razlog.

Odgovor na 3. prigovor: čin grijeha čini udaljenost od Boga, a tu udaljenost, dakako, slijedi nedostatak sjaja, na onaj način kako mjesno kretanje čini mjesnu udaljenost. Otuda kao što se prestankom kretanja ne uklanja mjesna udaljenost, tako se niti prestankom čina grijeha ne uklanja ljaga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.