Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 85, a. 1

Umanjuje li se dobro naravi po grijehu

Prigovor 1. Čini se da grijeh ne umanjuje dobro naravi. Grijeh, naime, čovjekov nije teži od grijeha đavlova. No naravna dobra u đavlima ostaju cjelovita nakon grijeha, kako Dionizije veli u IV. pogl. De div. nom. Dakle, grijeh također ne umanjuje dobro ljudske naravi.

Prigovor 2. Nadalje, preinakovanjem kasnijega ne preinačuje se ranije, jer supstancija ostaje ista kad su preinačeni akcidenti. No narav postoji prije voljnoga djelovanja. Dakle, nastalim neredom oko voljnoga djelovanja po grijehu, ne preinačuje se zbog toga narav tako da bi se umanjilo dobro naravi.

Prigovor 3. Nadalje, grijeh je neki čin, a umanjenje trpljenje. Nijedan pak djelatnik, time samim što djeluje, ne trpi; može se pak dogoditi da na jedno djeluje, a od drugoga trpi. Dakle, onaj koji griješi ne umanjuje grijehom dobro svoje naravi.

Prigovor 4. Nadalje, nijedan akcident ne djeluje na svoj subjekt, jer ono što trpi jest biće u mogućnosti; a ono što je podloženo akcidentu već je biće u činu prema tom akcidentu. No grijeh je u dobru naravi kao akcident u subjektu. Dakle, grijeh ne umanjuje dobro naravi, jer umanjiti jest neko djelovanje.

Naprotiv, kako se veli u Lk 10, „čovjek koji je silazio iz Jeruzalema u Jerihon, to jest u manjak grijeha, biva svučen s besplatnih darova i ranjen u naravnima“, kako tumači Beda. Dakle, grijeh umanjuje dobro naravi.

Odgovaram: o dobru ljudske naravi može se govoriti trostruko. Prvo, sama počela naravi, iz kojih se narav sastoji, i svojstva iz njih uzrokovana, kao što su moći duše i drugo tomu slično. Drugo, budući da čovjek od naravi ima sklonost prema kreposti, kako je gore izloženo, sama sklonost prema kreposti jest neko dobro naravi. Na treći način može se nazvati dobrom naravi dar izvorne pravednosti, koji je u prvom čovjeku bio podijeljen cijeloj ljudskoj naravi. Prvo, dakle, dobro naravi niti se oduzima niti se umanjuje po grijehu. Treće pak dobro naravi potpuno je oduzeto po grijehu praroditelja. No srednje dobro naravi, naime sama naravna sklonost prema kreposti, umanjuje se po grijehu. Po ljudskim, naime, činima biva neka sklonost prema sličnim činima, kako je gore izloženo. Nužno je pak da se iz toga što se nešto naginje k jednomu od oprečnoga, umanji njegova sklonost prema drugomu. Otuda, budući da je grijeh oprečan kreposti, time samim što čovjek griješi umanjuje se dobro naravi koje je sklonost prema kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: Dionizije govori o prvom dobru naravi, a to je biti, živjeti i umovati; kako je očito onomu tko motri njegove riječi.

Odgovor na 2. prigovor: narav, premda je ranija od voljnoga djelovanja, ipak ima sklonost prema nekomu voljnom djelovanju. Otuda se sama narav po sebi ne mijenja zbog promjene voljnoga djelovanja, nego se sama sklonost mijenja s one strane s koje se usmjeruje k cilju.

Odgovor na 3. prigovor: voljno djelovanje proizlazi iz različitih moći, od kojih je jedna djelatna, a druga trpna. I iz toga biva da se voljnim djelovanjima nešto uzrokuje ili oduzima čovjeku koji tako djeluje, kako je gore rečeno kad se raspravljalo o nastanku habitusa.

Odgovor na 4. prigovor: akcident ne djeluje tvorno na subjekt; djeluje ipak formalno na nj, onim načinom govora kojim se veli da bjelina čini bijelim. I tako ništa ne priječi da grijeh umanji dobro naravi, onim ipak načinom na koji je samo umanjenje dobra naravi, ukoliko pripada neurednosti čina. No što se tiče neurednosti djelatnika, valja reći da se takva neurednost uzrokuje time što je u činima duše nešto djelatno a nešto trpno, kao što osjetilno pokreće osjetilnu težnju, a osjetilna težnja prigiba razum i volju, kako je gore rečeno. I iz toga se uzrokuje neurednost, ne dakako tako da bi akcident djelovao na vlastiti subjekt, nego prema tome što objekt djeluje na moć, a jedna moć djeluje na drugu i čini je neurednom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.