I-II, q. 84, a. 2
Je li oholost početak svakoga grijeha
Prigovor 1. Čini se da oholost nije početak svakoga grijeha. Korijen je, naime, neko počelo stabla, pa se tako čini da je isto korijen grijeha i početak grijeha. No lakomost je korijen svakoga grijeha, kako je rečeno. Dakle, ona je također početak svakoga grijeha, a ne oholost.
Prigovor 2. Nadalje, u Sir 10 veli se: „Početak je oholosti čovjekove otpasti od Boga.“ No otpad od Boga jest neki grijeh. Dakle, neki je grijeh početak oholosti, te ona nije početak svakoga grijeha.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da je početak svakoga grijeha ono što čini sve grijehe. No to je neuredna sebeljubivost, koja stvara babilonsku državu, kako Augustin veli u XIV De civ. Dei. Dakle, sebeljublje je početak svakoga grijeha, a ne oholost.
Naprotiv, veli se u Sir 10: „Početak je svakoga grijeha oholost.“
Odgovaram: neki vele da se o oholosti govori na tri načina. Na jedan način, prema tome što oholost označava neurednu težnju za vlastitom izvrsnošću. I tako je poseban grijeh. Na drugi način, prema tome što uključuje neki stvarni prijezir Boga, s obzirom na ovaj učinak, a to je ne podložiti se njegovoj zapovijedi. I tako vele da je opći grijeh. Na treći način, prema tome što uključuje neku sklonost prema takvom prijeziru, iz pokvarenosti naravi. I tako vele da je početak svakoga grijeha. I razlikuje se od lakomosti, jer lakomost gleda na grijeh s obzirom na okretanje k promjenjivom dobru, iz kojega se grijeh na neki način hrani i njeguje, i zbog toga se lakomost naziva korijenom; no oholost gleda na grijeh s obzirom na odvraćanje od Boga, čijoj se zapovijedi čovjek odbija podložiti; i stoga se naziva početkom, jer s obzirom na odvraćanje započinje pojam zla. I premda je to istinito, ipak nije u skladu s nakanom mudraca, koji je rekao: „Početak je svakoga grijeha oholost.“ Očito, naime, govori o oholosti ukoliko je neuredna težnja za vlastitom izvrsnošću, kako je očito po onome što dodaje: „Prijestolja oholih knezova razorio je Bog.“ A o toj tvari govori gotovo u cijelom poglavlju. I stoga treba reći da je oholost, također ukoliko je poseban grijeh, početak svakoga grijeha. Valja, naime, razmotriti da se u voljnim činima, kakvi su grijesi, nalazi dvostruki poredak, naime nakane i izvršenja. U prvome poretku, dakako, pojam počela ima svrha, kako je gore mnogo puta rečeno. A svrha u stjecanju svih vremenitih dobara jest da čovjek po njima ima neko savršenstvo i izvrsnost. I stoga se s te strane oholost, koja je težnja za izvrsnošću, postavlja kao početak svakoga grijeha. No s obzirom na izvršenje, prvo je ono što pruža priliku za ispunjavanje svih želja grijeha, što ima pojam korijena, naime bogatstvo. I stoga se s te strane škrtost postavlja kao korijen svih zala, kako je rečeno.
Odgovor na 1. prigovor: i po tome je očit odgovor na prvi.
Odgovor na 2. prigovor: za otpadanje od Boga veli se da je početak oholosti s obzirom na odvraćanje; iz toga, naime, što se čovjek ne želi podložiti Bogu, slijedi da neuredno želi vlastitu izvrsnost u vremenitim stvarima. I tako se otpad od Boga ondje ne uzima kao poseban grijeh, nego više kao neki opći uvjet svakoga grijeha, koji se sastoji u odvraćanju od nepromjenjivoga dobra. Ili se može reći da se za otpadanje od Boga veli da je početak oholosti zato što je prva vrsta oholosti. Oholosti, naime, pripada ne htjeti se podložiti nikomu višem, a osobito ne htjeti se podložiti Bogu; iz čega biva da se čovjek ponad sebe sama nedolično uznosi, s obzirom na druge vrste oholosti.
Odgovor na 3. prigovor: čovjek u tome ljubi sebe što želi svoju izvrsnost, jer isto je ljubiti sebe i željeti sebi dobro. Otuda na isto spada postaviti kao početak svakoga grijeha oholost ili vlastitu ljubav.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.