Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 83, a. 4

Jesu li neke moći duše posebno zaražene, naime rodiljna, požudna moć i osjetilo opipa

Prigovor 1. Čini se da navedene moći nisu više zaražene negoli druge. Čini se, naime, da zaraza istočnoga grijeha više pripada onomu dijelu duše koji prije može biti subjekt grijeha. To je pak razumni dio, a osobito volja. Dakle, ona je više zaražena po istočnom grijehu.

Prigovor 2. Nadalje, nijedna se sila duše ne zaražuje po krivnji osim ukoliko se može pokoravati razumu. Rodiljna se pak ne može pokoravati, kako se veli u I. Ethic. Dakle, rodiljna nije ponajviše zaražena po istočnom grijehu.

Prigovor 3. Nadalje, vid je među drugim osjetilima duhovniji i bliži razumu, ukoliko više razlika stvari pokazuje, kako se veli u I. Metaphys. No zaraza je krivnje prvo u razumu. Dakle, vid je više zaražen negoli opip.

Naprotiv, Augustin veli u XIV De civ. Dei da se zaraza istočne krivnje ponajviše pokazuje u pokretu rodnih udova, koji se razumu ne podlaže. No ti udovi služe rodiljnoj moći u spajanju spolova, u kojemu je ugoda prema opipu, koja ponajviše požudu pokreće. Dakle, zaraza istočnoga grijeha ponajviše pripada ovim trima stvarima, naime rodiljnoj moći, požudnoj moći i osjetilu opipa.

Odgovaram: onom se kvarenju ponajprije običava davati naziv zaraze koje je po naravi takvo da se na drugo prenosi, odakle se i priljepčive bolesti, kao guba i šuga i tomu slično, nazivaju zarazama. Kvarenje se pak istočnoga grijeha prenosi po činu rađanja, kako je gore rečeno. Otuda se za moći koje se stječu k takvu činu ponajviše veli da su zaražene. Takav pak čin služi rodiljnoj moći ukoliko se usmjeruje na rađanje, a ima u sebi ugodu opipa, koja je najveći objekt požudnoga dijela. I stoga, premda se za sve dijelove duše veli da su pokvareni po istočnom grijehu, posebno se za tri navedene veli da su pokvarene i zaražene.

Odgovor na 1. prigovor: istočni grijeh s one strane s koje naginje u stvarne grijehe ponajprije pripada volji, kako je rečeno. No s one strane s koje se prenosi na potomstvo pripada izbliza navedenim moćima, a volji izdaleka.

Odgovor na 2. prigovor: zaraza stvarne krivnje ne pripada osim moćima koje bivaju pokrenute od volje onoga koji griješi. No zaraza istočne krivnje ne izvodi se iz volje onoga koji je baštini, nego po podrijetlu naravi, kojoj služi rodiljna moć. I stoga je u njoj zaraza istočnoga grijeha.

Odgovor na 3. prigovor: vid ne pripada činu rađanja osim prema dalekom raspoloženju, ukoliko se naime po vidu pojavljuje požudna prilika. No ugoda se dovršava u opipu. I stoga se takva zaraza više pripisuje opipu negoli vidu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.