I-II, q. 82, a. 4
Je li jednako u svima
Prigovor 1. Čini se da istočni grijeh nije jednako u svima. Istočni je, naime, grijeh neuredna požuda, kako je rečeno. No nisu svi jednako skloni požudi. Dakle, istočni grijeh nije jednako u svima.
Prigovor 2. Nadalje, istočni je grijeh neko neuredno raspoloženje duše, kao što je bolest neko neuredno raspoloženje tijela. No bolest prima više i manje. Dakle, istočni grijeh prima više i manje.
Prigovor 3. Nadalje, Augustin veli u knjizi De nuptiis et concupiscentia da „požuda prenosi istočni grijeh na potomstvo“. No događa se da u činu rađanja bude veća požuda u jednoga negoli u drugoga. Dakle, istočni grijeh može biti veći u jednome negoli u drugome.
Naprotiv, jer istočni je grijeh grijeh naravi, kako je rečeno. No narav je jednako u svima. Dakle, i istočni grijeh.
Odgovaram: u istočnom su grijehu dvije stvari: od kojih je jedna manjak izvorne pravednosti, a druga je odnos ovoga manjka prema grijehu praroditelja, od kojega se po oštećenom podrijetlu izvodi. Što se pak tiče prvoga, istočni grijeh ne prima više i manje, jer je cijeli dar izvorne pravednosti oduzet; lišenosti pak koje posvema nešto lišavaju, kao smrt i tama, ne primaju više i manje, kako je gore rečeno. Slično također niti što se tiče drugoga, jer jednako svi imaju odnos prema prvom počelu oštećenoga podrijetla, iz kojega istočni grijeh prima pojam krivnje; odnosi, naime, ne primaju više i manje. Otuda je očito da istočni grijeh ne može biti veći u jednome negoli u drugome.
Odgovor na 1. prigovor: kad je razriješena sveza izvorne pravednosti, pod kojom su se u nekome poretku sve moći duše obuzdavale, svaka pojedina moć duše teži u svoj vlastiti pokret, i to utoliko žešće ukoliko je bila jača. Događa se pak da neke moći duše budu jače u jednome negoli u drugome, zbog različitih tjelesnih ustroja. To, dakle, što je jedan čovjek skloniji požudi negoli drugi, nije po razlogu istočnoga grijeha, budući da se u svima jednako razrješuje sveza izvorne pravednosti i jednako se u svima niži dijelovi duše prepuštaju samima sebi; nego se to događa iz različitoga raspoloženja moći, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: tjelesna bolest nema u svima jednak uzrok, čak i ako je iste vrste, na primjer ako je ognjica iz truleži žuči, može biti veća ili manja trulež, te bliža ili dalja od počela života. No uzrok je istočnoga grijeha u svima jednak. Otuda nije slično.
Odgovor na 3. prigovor: požuda koja prenosi istočni grijeh na potomstvo nije stvarna požuda, jer kad bi se po božanskoj snazi komu podijelilo da nikakvu neurednu požudu u činu rađanja ne osjeti, još bi prenosio na potomstvo istočni grijeh. Nego tu požudu valja shvatiti po habitusu, prema tome što se osjetilna težnja ne obuzdava pod razumom svezom izvorne pravednosti. I takva je požuda u svima jednaka.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.