Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 82, a. 2

Je li samo jedan u jednom čovjeku

Prigovor 1. Čini se da je u jednom čovjeku mnogo istočnih grijeha. Veli se, naime, u Ps 50: „Evo, u bezakonjima sam začet i u grijesima me zače majka moja“. No grijeh u kojemu se čovjek začinje jest istočni. Dakle, više je istočnih grijeha u jednom čovjeku.

Prigovor 2. Nadalje, jedan te isti habitus ne naginje na oprečne stvari, jer habitus naginje na način naravi, koja teži u jedno. No istočni grijeh, čak i u jednom čovjeku, naginje na različite i oprečne grijehe. Dakle, istočni grijeh nije jedan habitus, nego više njih.

Prigovor 3. Nadalje, istočni grijeh zaražuje sve dijelove duše. No različiti dijelovi duše različiti su subjekti grijeha, kako je očito iz prethodnoga. Budući, dakle, da jedan grijeh ne može biti u različitim subjektima, čini se da istočni grijeh nije jedan, nego mnogi.

Naprotiv, veli se u Iv 1: „Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijeh svijeta“. Što se u jednini veli jer grijeh svijeta, a to je istočni grijeh, jest jedan, kako Glosa ondje tumači.

Odgovaram: u jednom je čovjeku jedan istočni grijeh. Čiji se razlog može uzeti dvostruko. Na jedan način sa strane uzroka istočnoga grijeha. Rečeno je, naime, gore da se samo prvi grijeh praroditelja prenosi na potomke. Otuda je istočni grijeh u jednom čovjeku jedan po broju; a u svim ljudima jedan po razmjeru, s obzirom na prvo počelo. Na drugi način može se uzeti njegov razlog iz same biti istočnoga grijeha. U svakom se, naime, neurednom raspoloženju jedinstvo vrste promatra sa strane uzroka, a jedinstvo prema broju sa strane subjekta. Kao što je očito u tjelesnoj bolesti: različite su, naime, bolesti po vrsti koje iz različitih uzroka proizlaze, na primjer iz preobilja toploga ili hladnoga, ili iz oštećenja pluća ili jetara; no jedna bolest prema vrsti u jednom čovjeku nije osim jedna po broju. Uzrok pak ovoga pokvarenoga raspoloženja koje se naziva istočnim grijehom jest samo jedan, naime lišenost izvorne pravednosti, po kojoj je oduzeta podložnost ljudskoga uma Bogu. I stoga je istočni grijeh jedan po vrsti. I u jednom čovjeku ne može biti osim jedan po broju; u različitim pak ljudima jedan je po vrsti i razmjeru, a različit po broju.

Odgovor na 1. prigovor: u množini se veli u grijesima prema onom običaju Svetoga pisma kojim se često postavlja množina umjesto jednine, kao u Mt 2: „Umrli su koji su tražili život djeteta“. Ili zato što u istočnom grijehu po snazi unaprijed postoje svi stvarni grijesi, kao u nekom počelu, odakle je višestruk po snazi. Ili zato što je u grijehu praroditelja koji se po podrijetlu prenosi bilo više izobličenosti, naime oholosti, neposluha, proždrljivosti i drugoga tomu sličnoga. Ili zato što se mnogi dijelovi duše zaražuju po istočnom grijehu.

Odgovor na 2. prigovor: jedan habitus ne može naginjati po sebi i izravno, to jest po vlastitom obliku, na oprečne stvari. No neizravno i po akcidentu, naime po uklanjanju zapreke, ništa ne priječi; kao što kad se razriješi sklad složenoga tijela, elementi teže u oprečna mjesta. I slično, kad se razriješi sklad izvorne pravednosti, različite moći duše bivaju nošene u različite stvari.

Odgovor na 3. prigovor: istočni grijeh zaražuje različite dijelove duše prema tome što su dijelovi jedne cjeline, kao što je i izvorna pravednost obuhvaćala sve dijelove duše u jedno. I stoga je samo jedan istočni grijeh. Kao što je također jedna ognjica u jednom čovjeku, premda različiti dijelovi tijela bivaju opterećeni.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.