Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 81, a. 5

Bi li se, kad bi žena sagriješila a muškarac ne bi sagriješio, prenosio istočni grijeh

Prigovor 1. Čini se da bi, ako Adam ne bi sagriješio a Eva sagriješila, sinovi baštinili istočni grijeh. Istočni, naime, grijeh baštinimo od roditelja ukoliko smo u njima bili, prema onome apostolovu, Rim 5: „U kojemu svi sagriješiše“. No kao što čovjek unaprijed postoji u svojemu ocu, tako i u majci. Dakle, iz grijeha majke čovjek bi baštinio istočni grijeh kao i iz grijeha oca.

Prigovor 2. Nadalje, kad bi Eva sagriješila a Adam ne bi sagriješio, sinovi bi se rađali trpljivi i smrtni; majka, naime, daje tvar u rađanju, kako veli Filozof u II De generat. animal.; smrt pak i svaka trpljivost proizlazi iz nužnosti tvari. No trpljivost i nužnost umiranja kazne su istočnoga grijeha. Dakle, kad bi Eva sagriješila a Adam ne bi sagriješio, sinovi bi baštinili istočni grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, Damaščanin veli u III. knjizi da je Duh Sveti unaprijed sišao na Djevicu, od koje se Krist imao roditi bez istočnoga grijeha, čisteći je. No to čišćenje ne bi bilo nužno kad se zaraza istočnoga grijeha ne bi vukla od majke. Dakle, zaraza istočnoga grijeha vuče se od majke. I tako, ako bi Eva sagriješila, njezini bi sinovi baštinili istočni grijeh čak i ako Adam ne bi sagriješio.

Naprotiv, apostol veli, Rim 5: „Po jednome čovjeku grijeh u ovaj svijet uđe“. Više bi pak trebalo reći da je po dvoje ušao, budući da su oboje sagriješili; ili radije po ženi, koja je prva sagriješila, kad bi žena prenosila istočni grijeh na potomstvo. Dakle, istočni se grijeh ne izvodi na sinove od majke, nego od oca.

Odgovaram: rješenje ove dvojbe bjelodano je iz prethodnoga. Rečeno je, naime, gore da se istočni grijeh od praroditelja prenosi ukoliko sam pokreće na rađanje rođenih; otuda je rečeno da kad bi se tko samo materijalno iz ljudskoga tijela rodio, ne bi baštinio istočni grijeh. Očito je pak prema nauku filozofâ da je djelatno počelo u rađanju od oca, a tvar pruža majka. Otuda se istočni grijeh ne baštini od majke, nego od oca. I prema tome, kad Adam ne bi sagriješio a Eva sagriješila, sinovi ne bi baštinili istočni grijeh. Obrnuto bi pak bilo kad bi Adam sagriješio, a Eva ne bi sagriješila.

Odgovor na 1. prigovor: u ocu sin unaprijed postoji kao u djelatnom počelu, no u majci kao u materijalnom i trpnom počelu. Otuda nije jednak razlog.

Odgovor na 2. prigovor: nekima se čini da bi, kad bi Eva sagriješila a Adam ne bi sagriješio, sinovi bili slobodni od krivnje, ali bi trpjeli nužnost umiranja i druge trpljivosti koje proizlaze iz nužnosti tvari, koju majka pruža, ne pod vidom kazne, nego kao neke naravne nedostatke. No to se ne čini prikladnim. Besmrtnost, naime, i netrpljivost prvoga stanja nije bila iz uvjeta tvari, kako je u prvome dijelu rečeno, nego iz izvorne pravednosti, po kojoj je tijelo bilo podloženo duši dokle god bi duša bila podložna Bogu. Nedostatak pak izvorne pravednosti jest istočni grijeh. Ako se, dakle, kad Adam ne bi sagriješio, istočni grijeh ne bi prenio na potomke zbog Evina grijeha, očito je da u sinovima ne bi bilo nedostatka izvorne pravednosti. Otuda u njima ne bi bilo trpljivosti ili nužnosti umiranja.

Odgovor na 3. prigovor: ono pretpripravno čišćenje u Blaženoj Djevici nije se zahtijevalo radi otklanjanja prenošenja istočnoga grijeha, nego jer je trebalo da Majka Božja odsijeva najvećom čistoćom. Nije, naime, ništa dostojno prebivalište Božje ako nije čisto, prema onome iz Ps 92: „Domu tvojemu, Gospodine, dolikuje svetost“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.