I-II, q. 79, a. 2
Je li čin grijeha od Boga
Prigovor 1. Čini se da čin grijeha nije od Boga. Augustin, naime, veli u knjizi De perfectione iustitiae da „čin grijeha nije neka stvar“. No sve što je od Boga jest neka stvar. Dakle, čin grijeha nije od Boga.
Prigovor 2. Nadalje, za čovjeka se ne veli da je uzrok grijeha osim zato što je čovjek uzrok čina grijeha, jer nitko ne djeluje smjerajući na zlo, kako Dionizije veli u IV. pogl. De div. nom. No Bog nije uzrok grijeha, kako je rečeno. Dakle, Bog nije uzrok čina grijeha.
Prigovor 3. Nadalje, neki su čini prema svojoj vrsti zli i grijesi, kako je očito iz gore rečenoga. No što god je uzrok nečega, uzrok je onoga što mu pripada prema njegovoj vrsti. Ako bi, dakle, Bog bio uzrok čina grijeha, slijedilo bi da je uzrok grijeha. No to nije istinito, kako je pokazano. Dakle, Bog nije uzrok čina grijeha.
Naprotiv, čin je grijeha neki pokret slobodne volje. No volja je Božja uzrok svih pokreta, kako Augustin veli, III De Trin. Dakle, volja je Božja uzrok čina grijeha.
Odgovaram: čin grijeha i jest biće i jest čin; i iz oboga ima to da bude od Boga. Svako, naime, biće, na koji god način bilo, valja da se izvodi iz prvoga bića, kako je očito po Dioniziju, u V. pogl. De div. nom. Svako se pak djelovanje uzrokuje od nečega što postoji u činu, jer ništa ne djeluje osim prema tome što jest u činu; svako se pak biće u činu svodi na prvi čin, naime Boga, kao na uzrok, koji je po svojoj biti čin. Otuda preostaje da je Bog uzrok svakoga djelovanja, ukoliko je djelovanje. No grijeh imenuje biće i djelovanje s nekim nedostatkom. Taj je pak nedostatak iz stvorenoga uzroka, naime slobodne volje, ukoliko odstupa od poretka prvoga djelatnika, naime Boga. Otuda se taj nedostatak ne svodi na Boga kao na uzrok, nego na slobodnu volju; kao što se nedostatak šepanja svodi na krivu golijen kao na uzrok, a ne na pokretačku snagu, od koje se ipak uzrokuje što god je kretanja u šepanju. I prema tome Bog je uzrok čina grijeha, no nije uzrok grijeha, jer nije uzrok ovoga: da čin bude s nedostatkom.
Odgovor na 1. prigovor: Augustin ondje naziva stvari ono što je stvar u apsolutnom smislu, naime supstanciju. Tako, naime, čin grijeha nije stvar.
Odgovor na 2. prigovor: na čovjeka se kao na uzrok svodi ne samo čin, nego također i sam nedostatak, jer se, naime, ne podlaže onomu komu se mora podložiti, premda to sam prvenstveno ne namjerava. I stoga je čovjek uzrok grijeha. No Bog je tako uzrok čina da ni na koji način nije uzrok nedostatka koji prati čin. I stoga nije uzrok grijeha.
Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, čini i habitusi ne primaju vrstu iz same lišenosti, u kojoj se sastoji pojam zla, nego iz nekoga objekta s kojim se spaja takva lišenost. I tako sam nedostatak, za koji se veli da nije od Boga, pripada vrsti čina posljedično, a ne kao specifična razlika.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.