Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 76, a. 3

Ispričava li posve od grijeha

Prigovor 1. Čini se da neznanje posve ispričava od grijeha. Jer kako Augustin veli, svaki je grijeh voljan. No neznanje uzrokuje nevoljno, kako je gore izloženo. Dakle, neznanje potpuno ispričava grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, ono što tko čini mimo nakane, po akcidentu djeluje. No nakana ne može biti o onome što je nepoznato. Dakle, ono što čovjek čini po neznanju po akcidentu se odnosi u ljudskim činima. No ono što je po akcidentu ne daje vrstu. Ništa, dakle, što je učinjeno po neznanju ne smije se prosuđivati kao grijeh ili kao kreposno u ljudskim činima.

Prigovor 3. Nadalje, čovjek je subjekt kreposti i grijeha ukoliko je dionik razuma. No neznanje isključuje znanje, po kojemu se razum usavršava. Dakle, neznanje posve ispričava od grijeha.

Naprotiv, Augustin veli u knjizi De lib. arb. da se „neke stvari učinjene po neznanju s pravom kude“. No samo se one stvari s pravom kude koje su grijesi. Dakle, neke stvari učinjene po neznanju jesu grijesi. Ne ispričava, dakle, neznanje posve od grijeha.

Odgovaram: neznanje od sebe ima to da čini da čin koji uzrokuje bude nevoljan. Već je pak rečeno da se za neznanje veli da uzrokuje čin koji je suprotno znanje priječilo. I tako bi takav čin, kad bi znanje bilo prisutno, bio protivan volji, što uključuje naziv nevoljnoga. Ako pak znanje koje se po neznanju lišava ne bi priječilo čin, zbog sklonosti volje k njemu, neznanje ovoga znanja ne čini čovjeka nevoljnim, nego onim koji ne želi, kako se veli u III. Ethic. I takvo neznanje, koje nije uzrok čina grijeha, kako je rečeno, jer ne uzrokuje nevoljno, ne ispričava od grijeha. I isti je razlog o bilo kojem neznanju koje ne uzrokuje, nego slijedi ili prati čin grijeha. No neznanje koje je uzrok čina, jer uzrokuje nevoljno, od sebe ima to da ispričava od grijeha, zato što je voljno od pojma grijeha. No to što katkad ne ispričava posve od grijeha može se dogoditi iz dvoga. Na jedan način sa strane same nepoznate stvari. Utoliko, naime, neznanje ispričava od grijeha ukoliko se ne zna da je nešto grijeh. Može se pak dogoditi da tko uistinu ne zna neku okolnost grijeha od koje bi se, kad bi je znao, odvratio od griješenja, bilo da ta okolnost pridonosi pojmu grijeha ili ne; a ipak još ostaje u njegovu znanju nešto po čemu spoznaje da je to čin grijeha. Kao ako tko udarajući nekoga uistinu zna da je on čovjek, što dostaje za pojam grijeha; ne zna ipak da je on otac, što je okolnost koja sačinjava novu vrstu grijeha; ili možda ne zna da će ga onaj braneći se uzvratno udariti, što kad bi znao ne bi udario, a što ne pripada pojmu grijeha. Otuda premda takav griješi zbog neznanja, ne ispričava se ipak posve od grijeha, jer mu još ostaje spoznaja grijeha. Na drugi način to se može dogoditi sa strane samoga neznanja, jer je naime samo neznanje voljno: ili izravno, kao kad tko hotimično želi ne znati neke stvari kako bi slobodnije griješio; ili neizravno, kao kad tko zbog napora ili zbog drugih poslova zanemaruje naučiti ono po čemu bi se od grijeha odvratio. Takav, naime, nemar čini samo neznanje voljnim i grijehom, samo ako je o onome što je tko dužan i može znati. I stoga takvo neznanje ne ispričava posve od grijeha. Ako pak bude takvo neznanje koje je posve nevoljno, bilo zato što je nesavladivo, bilo zato što je o onome što tko nije dužan znati, takvo neznanje posve ispričava od grijeha.

Odgovor na 1. prigovor: svako neznanje ne uzrokuje nevoljno, kako je gore rečeno. Otuda svako neznanje ne ispričava posve od grijeha.

Odgovor na 2. prigovor: ukoliko u onome koji ne zna ostaje od voljnoga, utoliko ostaje od nakane grijeha. I prema tome grijeh neće biti po akcidentu.

Odgovor na 3. prigovor: kad bi postojalo takvo neznanje koje bi posve isključilo uporabu razuma, posve bi ispričalo od grijeha, kako je očito u bjesomučnih i umno poremećenih. No nije uvijek neznanje koje uzrokuje grijeh takvo. I stoga ne ispričava uvijek posve od grijeha.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.