Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 74, a. 1

Može li volja biti subjekt grijeha

Prigovor 1. Čini se da volja ne može biti subjekt grijeha. Dionizije naime kaže, u 4. pogl. De div. nom., da je „zlo mimo volje i nakane“. No grijeh ima narav zla. Dakle grijeh ne može biti u volji.

Prigovor 2. Nadalje, volja je za dobro ili prividno dobro. No iz toga što volja hoće dobro ne griješi; to pak što hoće prividno dobro koje nije uistinu dobro, čini se da više pripada nedostatku spoznajne moći nego nedostatku volje. Dakle grijeh nipošto nije u volji.

Prigovor 3. Nadalje, ne može biti isti subjekt grijeha i djelatni uzrok, jer djelatni i materijalni uzrok ne podudaraju se u isto, kako se kaže u II. Physic. No volja je djelatni uzrok grijeha, jer prvi je uzrok griješenja volja, kako Augustin kaže u knjizi De duabus animabus. Dakle nije subjekt grijeha.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi Retractationes, da je „volja ono čime se griješi i ispravno živi“.

Odgovaram: treba reći da je grijeh neki čin, kako je gore rečeno. No od čina jedni prelaze u vanjsku tvar, kao paliti i sjeći, i takvi čini imaju za tvar i subjekt ono u što prelazi djelovanje; kao što Filozof kaže, u III. Physic., da je gibanje čin pokretnoga od pokretača. Drugi pak čini nisu oni koji prelaze u vanjsku tvar, nego oni koji ostaju u djelatniku, kao težiti i spoznavati, i takvi su čini svi moralni čini, bilo da su čini kreposti bilo grijeha. Stoga je nužno da vlastiti subjekt čina grijeha bude moć koja je počelo čina. Budući pak da je vlastito moralnim činima da su dragovoljni, kako je gore navedeno; slijedi da volja, koja je počelo dragovoljnih čina, bilo dobrih bilo zlih, koji su grijesi, jest počelo grijeha. I stoga slijedi da je grijeh u volji kao u subjektu.

Odgovor na 1. prigovor: za zlo se kaže da je mimo volje jer volja ne teži za njim pod vidom zla. Ali budući da je neko zlo prividno dobro, stoga volja katkad žudi neko zlo. I prema tome grijeh je u volji.

Odgovor na 2. prigovor: ako nedostatak spoznajne moći nipošto ne bi potpadao pod volju, ne bi bilo grijeha ni u volji ni u spoznajnoj moći, kao što je očito u onima koji imaju nesavladivo neznanje. I stoga preostaje da se također nedostatak spoznajne moći koji potpada pod volju ubraja u grijeh.

Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi od djelatnih uzroka čija djelovanja prelaze u vanjsku tvar i koji ne pokreću same sebe nego drugo. Čemu je suprotno u volji. Stoga razlog ne vrijedi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.