I-II, q. 73, a. 3
Prosuđuje li se težina grijeha prema objektima
Prigovor 1. Čini se da se težina grijeha ne mijenja prema objektima. Težina naime grijeha pripada načinu ili kakvoći samoga grijeha. No objekt je građa samoga grijeha. Dakle prema različitim objektima težina se grijeha ne mijenja.
Prigovor 2. Nadalje, težina je grijeha jakost njegove zloće. No grijeh nema narav zloće sa strane obraćanja vlastitomu objektu, koji je neko poželjno dobro; nego više sa strane odvraćanja. Dakle težina se grijeha ne mijenja prema različitim objektima.
Prigovor 3. Nadalje, grijesi koji imaju različite objekte različitih su rodova. No ono što je različitih rodova nije usporedivo, kako se dokazuje u VII. Physic. Dakle jedan grijeh nije teži od drugoga prema različitosti objekata.
Naprotiv, grijesi primaju vrstu iz objekata, kako je bjelodano iz gore rečenoga. No od nekih je grijeha jedan teži od drugoga prema svojoj vrsti, kao ubojstvo od krađe. Dakle težina se grijeha razlikuje prema objektima.
Odgovaram: treba reći da, kako je bjelodano iz gore rečenoga, težina se grijeha razlikuje na onaj način na koji je jedna bolest teža od druge, kao što se naime dobro zdravlja sastoji u nekome skladu tjelesnih sokova po prikladnosti naravi životinje, tako se dobro kreposti sastoji u nekome skladu ljudskoga čina po prikladnosti pravilu razuma. Očito je pak da je utoliko teža bolest ukoliko se oduzima dužni sklad tjelesnih sokova poremećajem ranijega počela, kao što je bolest koja u ljudskome tijelu potječe od srca, koje je počelo života, ili od nečega što se približava srcu, opasnija. Stoga je nužno također da grijeh bude utoliko teži ukoliko se neurednost događa oko nekoga počela koje je ranije u redu razuma. Razum pak sve u djelatnim stvarima uređuje iz cilja. I stoga ukoliko se grijeh događa u ljudskim činima iz višega cilja, utoliko je grijeh teži. Objekti pak čina jesu njihovi ciljevi, kako je bjelodano iz gore rečenoga. I stoga se prema različitosti objekata promatra različitost težine u grijesima. Kao što je očito da se vanjske stvari usmjeruju na čovjeka kao na cilj; a čovjek se usmjeruje dalje na Boga kao na cilj. Stoga je grijeh koji je oko same čovjekove supstancije, kao ubojstvo, teži od grijeha koji je oko vanjskih stvari, kao krađa; a još je teži grijeh koji se neposredno protiv Boga čini, kao nevjera, bogohulstvo i tome slično. I u redu bilo kojih od tih grijeha jedan je grijeh teži od drugoga prema tome što je oko nečega važnijega ili manje važnoga. I budući da grijesi imaju vrstu iz objekata, razlika težine koja se promatra prema objektima prva je i glavna, kao ona koja slijedi vrstu.
Odgovor na 1. prigovor: objekt, premda je građa oko koje čin svršava, ima ipak narav cilja, prema tome što se nakana djelatnika usmjeruje na njega, kako je gore rečeno. Oblik pak moralnoga čina ovisi o cilju, kako je bjelodano iz prethodnoga.
Odgovor na 2. prigovor: iz samoga nedužnoga obraćanja nekomu promjenjivom dobru slijedi odvraćanje od nepromjenjivoga dobra, u čemu se dovršava narav zla. I stoga je nužno da prema različitosti onoga što pripada obraćanju slijedi različita težina zloće u grijesima.
Odgovor na 3. prigovor: svi objekti ljudskih čina imaju međusobni red, i stoga se svi ljudski čini na neki način slažu u jednom rodu, prema tome što se usmjeruju na konačni cilj. I stoga ništa ne priječi da svi grijesi budu usporedivi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.