Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 73, a. 10

Otežava li se grijeh zbog veličine osobe koja griješi

Prigovor 1. Čini se da veličina osobe koja griješi ne otežava grijeh. Čovjek naime ponajviše postaje velik iz toga što prianja uz Boga, prema onome iz Sir 25: „Kako je velik onaj koji je našao mudrost i znanje! Ali nema većega od onoga koji se boji Gospodina“. No koliko tko više prianja uz Boga, utoliko mu se manje nešto ubraja u grijeh, kaže se naime u 2 Ljet 30: „Dobri će Gospodin biti milostiv svima koji svim srcem traže Gospodina Boga svojih otaca, i neće im se ubrojiti što su manje posvećeni“. Dakle grijeh se ne otežava iz veličine osobe koja griješi.

Prigovor 2. Nadalje, nema pristranosti kod Boga, kako se kaže u Rim 2. Dakle ne kažnjava više za jedan te isti grijeh jednoga nego drugoga. Ne otežava se dakle iz veličine osobe koja griješi.

Prigovor 3. Nadalje, nitko ne bi trebao iz dobra trpjeti štetu. Trpio bi pak kada bi mu se ono što čini više uračunavalo u krivnju. Dakle zbog veličine osobe koja griješi ne otežava se grijeh.

Naprotiv, Izidor kaže, u II De summo bono: „Utoliko se većim prepoznaje da jest grijeh, ukoliko se većim drži onaj koji griješi“.

Odgovaram: treba reći da je dvostruk grijeh: jedan koji potječe iz iznenađenja, zbog slabosti ljudske naravi; i takav se grijeh manje ubraja onomu tko je veći u kreposti, time što manje zanemaruje suzbijati takve grijehe, koje ipak ljudska slabost ne dopušta posve izbjeći. Drugi su pak grijesi koji proizlaze iz promišljanja; i ti se grijesi utoliko više nekome ubrajaju ukoliko je veći. A to može biti zbog četvrtoga: prvo doduše jer se lakše mogu oduprijeti grijehu oni koji su veći, na primjer koji nadvisuju u znanju i kreposti; stoga Gospodin kaže, Lk 12, da će „sluga koji zna volju gospodara svoga, a ne čini, dobiti mnoge udarce“; drugo, zbog nezahvalnosti, jer svako dobro kojim se netko veliča jest Božje dobročinstvo, prema kojemu čovjek griješeći postaje nezahvalan; i s obzirom na to bilo koje prvenstvo, čak i u vremenitim dobrima, otežava grijeh, prema onome iz Mudr 6: „Moćnici će moćno biti mučeni“; treće, zbog posebne protivnosti čina grijeha prema veličini osobe, kao ako vladar povrijedi pravednost, koji je postavljen kao čuvar pravednosti; i ako svećenik bludniči, koji se zavjetovao na čistoću; četvrto, zbog primjera ili sablazni, jer, kako Grgur kaže u Pastorale: „Krivnja se na primjer žestoko proteže kada se zbog štovanja stupnja grješnik časti“; također do znanja većega broja ljudi dopiru grijesi velikih, i ljudi ih teže podnose.

Odgovor na 1. prigovor: onaj autoritet govori o onome što se zbog iznenađenja ljudske slabosti nemarno čini.

Odgovor na 2. prigovor: Bog nije pristran ako veće više kažnjava, jer njihova veličina pridonosi težini grijeha, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: velik čovjek ne trpi štetu iz dobra koje ima, nego iz loše uporabe njega.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.