I-II, q. 72, a. 7
Razlikuju li se prema različitu napredovanju grijeha
Prigovor 1. Čini se da se neprikladno grijeh dijeli na grijeh srca, usta i djela. Augustin naime, u XII De Trin., postavlja tri stupnja grijeha, od kojih je prvi kada tjelesno osjetilo unosi neku primamljivost, što je grijeh misli; drugi je stupanj kada je netko zadovoljan samom nasladom misli; treći je stupanj kada se pristankom odlučuje da se učini. No to troje pripada grijehu srca. Dakle neprikladno se grijeh srca postavlja kao jedan rod grijeha.
Prigovor 2. Nadalje, Grgur, u IV Moral., postavlja četiri stupnja grijeha, od kojih je prvi krivnja skrivena u srcu; drugi kada se izvana objavljuje; treći je kada se navikom utvrđuje; četvrti je kada čovjek ide sve do umišljenosti u Božje milosrđe ili do očaja. Gdje se ne razlikuje grijeh djela od grijeha usta; a dodaju se dva druga stupnja grijeha. Dakle bila je neprikladna prva dioba.
Prigovor 3. Nadalje, ne može postojati grijeh u ustima ili u djelu ako najprije ne nastane u srcu. Dakle ti se grijesi ne razlikuju vrstom. Ne trebaju se dakle međusobno dijeliti.
Naprotiv, Jeronim kaže, Super Ezechielem: „Tri su opća prijestupa kojima je podložan ljudski rod: ili naime mišlju, ili govorom, ili djelom griješimo“.
Odgovaram: treba reći da se nalazi da se neke stvari razlikuju vrstom dvostruko: na jedan način iz toga što svaka od njih ima potpunu vrstu, kao što se konj i vol razlikuju vrstom; na drugi način prema različitim stupnjevima u nekome nastajanju ili kretanju uzimaju se različite vrste, kao što je gradnja potpuno nastajanje kuće, dok su postavljanje temelja i dizanje zida nepotpune vrste, kako je očito po Filozofu, u X. Ethic.; i isto se također može reći u nastajanjima životinja. Tako se dakle grijeh dijeli po ovome trojemu, naime grijeh usta, srca i djela, ne kao po različitim potpunim vrstama, jer dovršenje je grijeha u djelu, stoga grijeh djela ima potpunu vrstu. Ali prvi je njegov početak poput temeljenja u srcu; drugi je pak njegov stupanj u ustima, prema tome što čovjek lako plane da očituje zamisao srca; treći je pak stupanj već u dovršenju djela. I tako se to troje razlikuje prema različitim stupnjevima grijeha. Očito je ipak da to troje pripada jednoj savršenoj vrsti grijeha, budući da iz istoga poticaja proizlazi; gnjevljiv čovjek naime iz toga što žudi osvetu najprije se doduše uznemiri u srcu; drugo, u uvredljive riječi plane; treće pak, ide sve do uvredljivih djela. I isto je očito u bludnosti, i u bilo kojemu drugom grijehu.
Odgovor na 1. prigovor: svaki se grijeh srca slaže u pojmu skrivenoga, i prema tome postavlja se jedan stupanj. Koji se ipak po trima stupnjevima razlikuje, naime misli, naslade i pristanka.
Odgovor na 2. prigovor: grijeh usta i djela slažu se u očitovanju, i zbog toga ih Grgur ubraja pod jedno. Jeronim ih pak razlikuje jer je u grijehu usta samo očitovanje, i to prvotno namjeravano; u grijehu pak djela prvotno je ispunjenje unutrašnje zamisli srca, a očitovanje je dosljedno. Navika pak i očaj jesu stupnjevi koji slijede nakon savršene vrste grijeha, kao što mladenaštvo i zrelost slijede nakon savršena čovjekova nastanka.
Odgovor na 3. prigovor: grijeh se srca i usta ne razlikuje od grijeha djela kada se zajedno s njime spaja, nego ukoliko se svaki od njih nalazi po sebi. Kao što se i dio kretanja ne razlikuje od čitava kretanja kada je kretanje neprekinuto, nego samo kada se kretanje zaustavi u sredini.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.