Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 70, a. 4

O njihovoj opreci prema djelima tijela

Prigovor 1. Čini se da se plodovi ne protive djelima tijela koja Apostol nabraja. Protivnosti su naime u istome rodu. No djela tijela ne nazivaju se plodovima. Dakle, plodovi Duha njima se ne protive.

Prigovor 2. Nadalje, jedno je jednomu protivno. No više djela tijela nabraja Apostol nego plodova Duha. Dakle, plodovi Duha i djela tijela ne protive se.

Prigovor 3. Nadalje, među plodovima Duha na prvom se mjestu postavljaju ljubav, radost, mir, kojima ne odgovaraju ona koja se na prvom mjestu nabrajaju među djelima tijela, a to su bludnost, nečistoća, besramnost. Dakle, plodovi Duha ne protive se djelima tijela.

Naprotiv, Apostol kaže na istome mjestu da „tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela“.

Odgovaram: treba reći da se djela tijela i plodovi Duha mogu uzeti dvostruko. Na jedan način prema općem pojmu. I na taj se način općenito plodovi Duha Svetoga protive djelima tijela. Duh Sveti naime pokreće ljudski um na ono što je prema razumu, ili prije na ono što je iznad razuma; a težnja tijela, koja je osjetilna težnja, vuče k osjetilnim dobrima, koja su ispod čovjeka. Stoga kao što se kretanje prema gore i kretanje prema dolje protive u prirodnim stvarima, tako se u ljudskim djelima protive djela tijela plodovima Duha. Na drugi način mogu se promatrati prema vlastitim pojmovima pojedinih nabrojenih plodova i djela tijela. I tako nije nužno da se pojedini pojedinima suprotstavljaju, jer, kako je rečeno, Apostol nema nakanu nabrojiti sva duhovna djela, niti sva tjelesna djela. No ipak, prema nekome prilagođavanju, Augustin, Super epistolam ad Galatas, suprotstavlja pojedinim djelima tijela pojedine plodove: „Kao što se bludnosti, koja je ljubav za zadovoljenjem pohote slobodna od zakonite ženidbe, opire ljubav, po kojoj se duša sjedinjuje s Bogom, u kojoj je također prava čistoća. Nečistoći pak jesu sva uznemirenja iz te bludnosti začeta, kojima se radost spokoja opire. Idolopoklonstvo pak, zbog kojega se rat vodio protiv Evanđelja Božjega, opire se miru. Protiv vračanja pak, i neprijateljstava i svađa i ljubomora, srdžbi i nesloga, opiru se velikodušnost, za podnošenje zala ljudi među kojima živimo; i za liječenje, dobrostivost; i za opraštanje, dobrota. Krivovjerjima se pak opire vjera; zavisti, krotkost; pijanstvima i prežderavanjima, uzdržljivost“.

Odgovor na 1. prigovor: ono što potječe od stabla protiv naravi stabla, ne naziva se njegovim plodom, nego više nekom pokvarenošću. I budući da su djela kreposti surodna razumu, dok su djela mana protiv razuma; stoga se djela kreposti nazivaju plodovima, no ne i djela mana.

Odgovor na 2. prigovor: „Dobro biva na jedan način, a zlo na sve moguće načine“, kako Dionizije kaže u 4. pogl. De div. nom.; otuda se i jednoj kreposti više mana opire. I zbog toga nije čudo ako se postavlja više djela tijela nego plodova Duha.

Odgovor na 3. prigovor: na treći je prigovor rješenje bjelodano iz rečenoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.