Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 7, a. 4

Koje su među njima glavnije

Prigovor 1. Čini se da nisu glavne okolnosti zašto, i ono u čemu je djelovanje, kako se kaže u III. Ethic. Ono naime u čemu je djelovanje čini se da su mjesto i vrijeme, a oni se ne čine glavnima među okolnostima, budući da su ponajviše vanjski činu. Dakle, ono u čemu je djelovanje nisu najglavnije okolnosti.

Prigovor 2. Nadalje, cilj je izvanjski stvari. Dakle, ne čini se da je najglavnija od okolnosti.

Prigovor 3. Nadalje, najglavnije je u svakoj pojedinoj stvari njezin uzrok i njezin oblik. No uzrok je samoga čina djelatna osoba; a oblik je čina njegov način. Dakle, te se dvije okolnosti čine najglavnijima.

Naprotiv, Grgur Nisenski kaže da su „najglavnije okolnosti radi čega se djeluje i što je to što se djeluje“.

Odgovaram: čini se vlastito nazivaju ljudskima, kako je gore rečeno, ukoliko su dragovoljni. Poticatelj pak i objekt volje jest cilj. I zato je najglavnija od svih okolnosti ona koja dotiče čin sa strane cilja, naime radi čega; a drugotna ona koja dotiče samu supstanciju čina, to jest što je učinio. Druge su pak okolnosti više ili manje glavne prema tome kako se više ili manje ovima približavaju.

Odgovor na 1. prigovor: pod onim u čemu je djelovanje Filozof ne razumijeva vrijeme i mjesto, nego ono što je pridruženo samomu činu. Stoga Grgur Nisenski, takoreći tumačeći Filozofovu riječ, umjesto onoga što je Filozof rekao: u čemu je djelovanje, kaže: što se djeluje.

Odgovor na 2. prigovor: cilj, premda ne pripada supstanciji čina, jest ipak najglavniji uzrok čina, ukoliko pokreće na djelovanje. Stoga moralni čin ponajviše ima vrstu iz cilja.

Odgovor na 3. prigovor: djelatna je osoba uzrok čina prema tome što se pokreće od cilja; i prema tome se prvenstveno usmjerava k činu. Drugi pak uvjeti osobe ne usmjeravaju se tako prvenstveno k činu. Način također nije supstancijalni oblik čina, to se naime promatra u činu prema objektu i svršetku ili cilju, nego je takoreći neka akcidentalna kakvoća.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.