Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 69, a. 2

O nagradama blaženstava, pripadaju li ovome životu

Prigovor 1. Čini se da nagrade koje se pripisuju blaženstvima ne pripadaju ovome životu. Nazivaju se naime neki blaženima zbog nade u nagrade, kako je rečeno. No objekt je nade buduće blaženstvo. Dakle, te nagrade pripadaju budućemu životu.

Prigovor 2. Nadalje, u Lk 6 postavljaju se neke kazne suprotno blaženstvima, kada se kaže: „Jao vama koji ste siti, jer ćete gladovati. Jao vama koji se smijete sada, jer ćete tugovati i plakati“. No te se kazne ne razumijevaju u ovome životu, jer ljudi često u ovome životu nisu kažnjeni, prema onome iz Job 21: „Provode u dobrima svoje dane“. Dakle, ni nagrade blaženstava ne pripadaju ovome životu.

Prigovor 3. Nadalje, kraljevstvo nebesko, koje se postavlja kao nagrada siromaštva, jest nebesko blaženstvo; kako Augustin kaže, XIX De civitate Dei. Potpuna se također sitost ne posjeduje doli u budućem životu; prema onome iz Ps 16: „Nasitit ću se kada se pojavi slava tvoja“. Gledanje također Boga i očitovanje božanskoga posinjenja pripadaju budućemu životu; prema onome iz 1 Iv 3: „Sada smo sinovi Božji, i još se nije očitovalo što ćemo biti. Znamo da ćemo, kada se očituje, biti njemu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest“. Dakle, te nagrade pripadaju budućemu životu.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi De sermone Domini in monte: „Ovo se doduše u ovome životu može ispuniti, kao što vjerujemo da je bilo ispunjeno u apostolima. Jer ona sveopća preobrazba u anđeoski oblik, koja se obećava nakon ovoga života, nikakvim se riječima ne može izreći“.

Odgovaram: treba reći da su o tim nagradama tumači Svetoga pisma različito govorili. Neki naime kažu da sve te nagrade pripadaju budućemu blaženstvu, kao Ambrozije, tumačeći Luku. Augustin pak kaže da pripadaju sadašnjemu životu. Krizostom pak, u svojim homilijama, kaže da neke od njih pripadaju budućemu životu, a neke sadašnjemu. Za očevidnost čega treba uzeti u obzir da nada u buduće blaženstvo može u nama postojati zbog dvoga: prvo doduše zbog neke priprave ili raspoloženja za buduće blaženstvo, što je po načinu zasluge; na drugi način po nekome nesavršenom započinjanju budućega blaženstva u svetim muževima, čak i u ovome životu. Naime drukčije se ima nada u plodnost stabla kada zeleni lišćem, a drukčije kada se već počinju pojavljivati zameci plodova. Tako su dakle ono što se u blaženstvima dotiče kao zasluge neke priprave ili raspoloženja za blaženstvo, bilo savršeno bilo započeto. Ono pak što se postavlja kao nagrade može biti ili samo savršeno blaženstvo, i tako pripada budućemu životu; ili neko započinjanje blaženstva, kao što je u savršenim ljudima, i tako nagrade pripadaju sadašnjemu životu. Kada naime netko počne napredovati u činima kreposti i darova, može se za njega nadati da će prispjeti i do savršenstva puta i do savršenstva domovine.

Odgovor na 1. prigovor: nada je o budućem blaženstvu kao o konačnom cilju; može također biti i o pomoći milosti kao o onome što vodi k cilju, prema onome iz Ps 27: „U Boga se uzdalo srce moje, i primih pomoć“.

Odgovor na 2. prigovor: zli ljudi, premda ponekad u ovome životu ne podnose vremenite kazne, ipak podnose duhovne. Stoga Augustin kaže, u I Confessiones: „Zapovjedio si, Gospodine, i tako jest, da je kazna samome sebi neuredan um“. I Filozof kaže, u IX. Ethic., o zlima, da se „bori njihova duša, i jedno vuče ovamo, a drugo onamo“; i poslije zaključuje: „Ako je pak tako bijedno biti zao, treba žestoko bježati od zloće“. I slično obrnuto dobri ljudi, premda u ovome životu katkad nemaju tjelesne nagrade, nikada ipak nisu lišeni duhovnih, čak i u ovome životu; prema onome iz Mt 19 i Mk 10: „Stostruko ćete primiti već na ovome svijetu“.

Odgovor na 3. prigovor: sve će se te nagrade savršeno doduše dovršiti u budućem životu, ali se u međuvremenu također u ovome životu na neki način započinju. Kraljevstvo naime nebesko, kako Augustin kaže, može se razumjeti kao početak savršene mudrosti, prema tome što Duh počinje u njima kraljevati. Posjedovanje također zemlje označuje dobar osjećaj duše koja počiva po želji u postojanosti vječne baštine, označene zemljom. Tješe se pak u ovome životu sudjelovanjem u Duhu Svetome, koji se naziva Paraklet, to jest Tješitelj. Site se također u ovome životu onom hranom o kojoj Gospodin kaže: „Moja je hrana da vršim volju Oca svojega“. U ovome također životu ljudi postižu milosrđe Božje. U ovome se također životu, očišćenim okom po daru razuma, Bog može na neki način vidjeti. Slično se također u ovome životu oni koji smiruju svoje pokrete, približavajući se sličnosti s Bogom, nazivaju sinovima Božjim. Ipak će to savršenije biti u domovini.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.