Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 69, a. 1

Razlikuju li se blaženstva od darova i kreposti

Prigovor 1. Čini se da se blaženstva ne razlikuju od kreposti i darova. Augustin naime, u knjizi De sermone Domini in monte, pripisuje blaženstva nabrojena u Mateju darovima Duha Svetoga; a Ambrozije, tumačeći Luku, pripisuje blaženstva ondje nabrojena četirima stožernim krepostima. Dakle, blaženstva se ne razlikuju od kreposti i darova.

Prigovor 2. Nadalje, ljudske volje nema doli dvostruko pravilo, naime razum i vječni zakon, kako je gore navedeno. No kreposti usavršuju čovjeka u odnosu prema razumu; a darovi u odnosu prema vječnomu zakonu Duha Svetoga, kako je bjelodano iz rečenoga. Dakle, ne može postojati ništa drugo što bi pripadalo ispravnosti ljudske volje osim kreposti i darova. Blaženstva se dakle od njih ne razlikuju.

Prigovor 3. Nadalje, u nabrajanju blaženstava postavlja se krotkost, i pravednost, i milosrđe; za koje se kaže da su neke kreposti. Dakle, blaženstva se ne razlikuju od kreposti i darova.

Naprotiv, među blaženstvima se nabrajaju neka koja nisu ni kreposti ni darovi; kao siromaštvo, i žalost, i mir. Razlikuju se dakle blaženstva i od kreposti i od darova.

Odgovaram: treba reći da je, kako je gore rečeno, blaženstvo konačni cilj ljudskoga života. Kaže se pak da netko već ima cilj zbog nade u postizanje cilja; otuda i Filozof kaže, u I. Ethic., da se „dječaci nazivaju blaženima zbog nade“; i Apostol kaže, Rim 8: „U nadi smo spašeni“. Nada pak u postizanje cilja nastaje iz toga što se netko prikladno kreće prema cilju i približava mu se, što se doista događa nekim djelovanjem. Prema cilju pak blaženstva netko se kreće i približava po djelovanjima kreposti; i ponajprije po djelovanjima darova, ako govorimo o vječnomu blaženstvu, za koje razum ne dostaje, nego u njega uvodi Duh Sveti, za čiju se poslušnost i slijeđenje usavršujemo po darovima. I stoga se blaženstva doduše razlikuju od kreposti i darova, ne kao habitusi od njih različiti, nego kao što se čini razlikuju od habitusa.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin i Ambrozije pripisuju blaženstva darovima i krepostima kao što se čini pripisuju habitusima. Darovi su pak uzvišeniji od stožernih kreposti, kako je gore rečeno. I stoga Ambrozije, tumačeći blaženstva predložena mnoštvu, pripisuje ih stožernim krepostima; a Augustin, tumačeći blaženstva predložena učenicima na gori kao savršenijima, pripisuje ih darovima Duha Svetoga.

Odgovor na 2. prigovor: taj razlog dokazuje da nema drugih habitusa koji ispravljaju ljudski život osim kreposti i darova.

Odgovor na 3. prigovor: krotkost se uzima za čin blagosti, i slično treba reći o pravednosti i o milosrđu. I premda se čini da su to kreposti, pripisuju se ipak darovima, jer i darovi usavršuju čovjeka oko svega oko čega ga usavršuju kreposti, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.