Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 68, a. 7

O njihovoj međusobnoj usporedbi

Prigovor 1. Čini se da se dostojanstvo darova ne prosuđuje prema nabrajanju kojim se nabrajaju u Iz 11. Čini se naime da je u darovima najmoćnije ono što Bog ponajviše traži od čovjeka. No Bog od čovjeka ponajviše traži strah, kaže se naime u Pnz 10: „I sada, Izraele, što Gospodin Bog tvoj traži od tebe, osim da se bojiš Gospodina Boga svojega?“ I u Mal 1 kaže se: „Ako sam ja Gospodar, gdje je strah moj?“ Dakle, čini se da strah, koji se nabraja na kraju, nije najniži od darova, nego najveći.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da je pobožnost neko opće dobro, Apostol naime kaže, 1 Tim 4, da je „pobožnost za sve korisna“. No opće se dobro pretpostavlja pojedinačnim dobrima. Dakle, pobožnost, koja se nabraja predzadnja, čini se najmoćnijom od darova.

Prigovor 3. Nadalje, znanost usavršuje sud čovjeka; a savjet pripada istraživanju. No sud nadvisuje istraživanje. Dakle, znanost je moćniji dar od savjeta, premda se nabraja poslije.

Prigovor 4. Nadalje, hrabrost pripada težilnoj moći; a znanost razumu. No razum je uzvišeniji od težilne moći. Dakle, i znanost je uzvišeniji dar od hrabrosti, koja se ipak prije nabraja. Dakle, dostojanstvo se darova ne prosuđuje prema redu njihova nabrajanja.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi De sermone Domini in monte: „Čini mi se da se sedmerostruko djelovanje Duha Svetoga, o kojemu govori Izaija, podudara s ovim stupnjevima i izrekama“ (koje se spominju u Mt 5); ali razlika je u redu. Jer ondje (naime u Izaije) „nabrajanje je počelo od izvrsnijih, a ovdje od nižih“.

Odgovaram: treba reći da se dostojanstvo darova može promatrati na dva načina: na jedan način apsolutno, naime usporedbom s vlastitim činima kako proizlaze iz svojih počela; na drugi način u nekom pogledu, naime usporedbom s građom. Govoreći pak apsolutno o dostojanstvu darova, isti je razlog usporedbe u njima i u krepostima, jer darovi usavršuju čovjeka za sve čine moći duše za koje ga usavršuju kreposti, kako je gore rečeno. Stoga kao što se intelektualne kreposti pretpostavljaju moralnim krepostima; i u samim intelektualnim krepostima motriteljske se pretpostavljaju djelatnima, kao mudrost razumu, i znanost razboritosti i umijeću; tako ipak da se mudrost pretpostavlja razumu, a razum znanosti, kao razboritost i rasudnost dobrom savjetovanju; tako se također u darovima mudrost i razum, znanost i savjet pretpostavljaju pobožnosti i hrabrosti i strahu; u kojima se također pobožnost pretpostavlja hrabrosti, a hrabrost strahu, kao pravednost hrabrosti, a hrabrost umjerenosti. Ali s obzirom na građu, hrabrost i savjet pretpostavljaju se znanosti i pobožnosti, jer naime hrabrost i savjet imaju mjesto u mučnim stvarima; a pobožnost, i također znanost, u običnima. Tako dakle dostojanstvo darova odgovara redu nabrajanja: dijelom doduše apsolutno, prema tome što se mudrost i razum pretpostavljaju svima; a dijelom prema redu građe, prema tome što se savjet i hrabrost pretpostavljaju znanosti i pobožnosti.

Odgovor na 1. prigovor: strah se ponajviše traži kao neki početak savršenstva darova, jer početak je mudrosti strah Gospodnji, a ne po tome što bi bio dostojanstveniji od ostalih. Prije je naime, prema redu nastajanja, da se netko uklanja od zla, što biva po strahu, kako se kaže u Izr 16; nego da čini dobro, što biva po drugim darovima.

Odgovor na 2. prigovor: pobožnost se u riječima Apostolovim ne uspoređuje sa svim darovima Božjim, nego samo s tjelesnim vježbanjem, o kojemu prethodno veli da je od male koristi.

Odgovor na 3. prigovor: znanost, premda se pretpostavlja savjetu po sudu, ipak se savjet pretpostavlja po građi, jer savjet nema mjesta osim u mučnim stvarima, kako se kaže u III. Ethic.; a sud znanosti ima mjesta u svemu.

Odgovor na 4. prigovor: upravljački darovi, koji pripadaju razumu, dostojanstveniji su od izvršnih darova ako se promatraju usporedbom s činima kako izlaze iz moći, razum naime nadvisuje težilnu moć kao ono što ravna ono čime se ravna. No po građi savjet se pridružuje hrabrosti kao upravljački izvršnomu, i slično znanost pobožnosti, jer naime savjet i hrabrost imaju mjesto u mučnim stvarima, a znanost i pobožnost i u običnima. I stoga se savjet zajedno s hrabrošću, po građi, broji prije znanosti i pobožnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.