I-II, q. 68, a. 6
Ostaju li u domovini
Prigovor 1. Čini se da darovi Duha Svetoga ne ostaju u domovini. Grgur naime kaže, u II Moral., da „Duh Sveti protiv pojedinih napastovanja poučava um sedmorim darovima“. No u domovini neće biti nikakvih napastovanja; prema onome iz Iz 11: „Neće nauditi niti ubiti na svoj svetoj gori mojoj“. Dakle, darovi Duha Svetoga neće biti u domovini.
Prigovor 2. Nadalje, darovi Duha Svetoga jesu neki habitusi, kako je gore rečeno. No uzalud bi bili habitusi gdje čini ne mogu postojati. Čini pak pojedinih darova ne mogu postojati u domovini, Grgur naime kaže, u I Moral., da „razum čini da se pronikne ono što se čuje, a savjet brani biti nagao, i hrabrost čini da se ne boji protivština, a pobožnost ispunja nutrinu srca djelima milosrđa“; to pak ne priliči stanju domovine. Dakle, takvi darovi neće biti u stanju slave.
Prigovor 3. Nadalje, neki od darova usavršuju čovjeka u motriteljskom životu, kao mudrost i razum; a neki u djelatnom životu, kao pobožnost i hrabrost. No djelatni život s ovim životom prestaje; kako Grgur kaže, u VI Moral. Dakle, u stanju slave neće biti svi darovi Duha Svetoga.
Naprotiv, Ambrozije kaže, u knjizi De Spiritu Sancto: „Onaj Božji grad, nebeski Jeruzalem, ne pere se tokom neke zemaljske rijeke; nego iz izvora života izlazeći Duh Sveti, čijim se mi kratkim gutljajem napajamo, u onim nebeskim duhovima, čini se, obilnije pritječe, plamteći punim tokom sedam duhovnih kreposti“.
Odgovaram: treba reći da o darovima možemo govoriti dvostruko. Na jedan način s obzirom na bit darova, i tako će najsavršenije biti u domovini, kako je bjelodano po navedenome Ambrozijevu autoritetu. Čiji je razlog to što darovi Duha Svetoga usavršuju ljudski um za slijeđenje pokretanja Duha Svetoga, što će ponajviše biti u domovini, kada će Bog biti sve u svemu, kako se kaže u 1 Kor 15, i kada će čovjek biti posve podložan Bogu. Na drugi se način mogu razmatrati s obzirom na građu oko koje djeluju, i tako u sadašnjosti imaju djelovanje oko neke građe oko koje neće imati djelovanje u stanju slave. I prema tome neće ostati u domovini, kao što je gore rečeno o stožernim krepostima.
Odgovor na 1. prigovor: Grgur ondje govori o darovima prema tome kako priliče sadašnjemu stanju, tako se naime darovima štitimo od napasti zala. No u stanju slave, prestankom zala, po darovima Duha Svetoga usavršit ćemo se u dobru.
Odgovor na 2. prigovor: Grgur gotovo u pojedinim darovima postavlja nešto što prolazi sa sadašnjim stanjem, i nešto što ostaje također u budućem. Kaže naime da mudrost um krijepi nadom i izvjesnošću vječnih stvari, od kojih dvoje nada prolazi, ali izvjesnost ostaje. A o razumu kaže da u tome što proniče ono što se čuje, krijepeći srce, rasvjetljuje njegove tmine, od čega slušanje prolazi, jer neće poučavati čovjek brata svoga, kako se kaže u Jr 31; ali rasvjetljenje uma ostat će. O savjetu pak kaže da brani biti nagao, što je nužno u sadašnjosti, i opet da razumom ispunja dušu, što je nužno i u budućnosti. O hrabrosti pak kaže da se protivština ne boji, što je nužno u sadašnjosti, i opet da postavlja hranu pouzdanja, što ostaje i u budućnosti. O znanosti pak postavlja samo jedno, naime da svladava glad neznanja, što pripada sadašnjemu stanju. Ali ono što dodaje, u utrobi uma, može se slikovito razumjeti kao ispunjenje spoznajom, što pripada i budućemu stanju. O pobožnosti pak kaže da nutrinu srca ispunja djelima milosrđa. Što doduše prema riječima pripada samo sadašnjemu stanju. No sam nutarnji osjećaj prema bližnjima, označen nutrinom, pripada i budućemu stanju; u kojemu pobožnost neće pružati djela milosrđa, nego osjećaj sučestvovanja u radosti. O strahu pak kaže da pritiska um da se nad prisutnim stvarima ne uzoholi, što pripada sadašnjemu stanju; i da hranom nade jača glede budućih stvari, što također pripada sadašnjemu stanju s obzirom na nadu; ali može također pripadati budućemu stanju s obzirom na jačanje glede stvari kojima se ovdje nadalo a ondje su postignute.
Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi od darova s obzirom na građu. Djela naime djelatnoga života neće biti građa darova, nego će svi imati svoje čine oko onoga što pripada motriteljskom životu, a to je blaženi život.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.