Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 68, a. 4

Koji su i koliko ih je

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno nabraja sedam darova Duha Svetoga. U tome se naime nabrajanju postavljaju četiri koja pripadaju intelektualnim krepostima, naime mudrost, razum, znanost i savjet, koji pripada razboritosti; a ništa se ondje ne postavlja što bi pripadalo umijeću, koje je peta intelektualna krepost. Slično se također postavlja nešto što pripada pravednosti, naime pobožnost; i nešto što pripada hrabrosti, naime dar hrabrosti; a ništa se ondje ne postavlja što bi pripadalo umjerenosti. Dakle, nedovoljno se nabrajaju darovi.

Prigovor 2. Nadalje, pobožnost je dio pravednosti. No oko hrabrosti ne postavlja se neki njezin dio, nego sama hrabrost. Dakle, nije trebalo postaviti pobožnost, nego samu pravednost.

Prigovor 3. Nadalje, bogoslovne nas kreposti ponajviše usmjeruju k Bogu. Budući dakle da darovi usavršuju čovjeka prema tome što biva pokretan od Boga, čini se da su trebali biti postavljeni neki darovi koji pripadaju bogoslovnim krepostima.

Prigovor 4. Nadalje, kao što se Boga boji, tako ga se i ljubi, i u njega se netko nada, i u njemu se raduje. Ljubav pak, nada i radost jesu strasti podijeljene nasuprot strahu. Dakle, kao što se strah postavlja kao dar, tako bi i ostale tri trebale biti postavljene kao darovi.

Prigovor 5. Nadalje, razumu se pridružuje mudrost koja njime upravlja; a hrabrosti savjet, pobožnosti pak znanost. Dakle, i strahu je trebalo dodati neki upravljački dar. Neprikladno se dakle nabraja sedam darova Duha Svetoga.

Naprotiv, stoji autoritet Pisma, Iz 11.

Odgovaram: treba reći da su, kako je rečeno, darovi neki habitusi koji usavršuju čovjeka za to da spremno slijedi poticaj Duha Svetoga, kao što moralne kreposti usavršuju težilne moći za pokoravanje razumu. Kao što su pak težilne moći rođene da budu pokretane zapovijeđu razuma, tako su sve ljudske moći rođene da budu pokretane poticajem Boga, kao od neke više moći. I stoga u svim moćima čovjeka koje mogu biti počela ljudskih čina, kao što postoje kreposti, tako također postoje i darovi, naime u razumu i u težilnoj moći. Razum je pak spekulativan i praktičan, i u jednome i u drugome razmatra se zahvaćanje istine, koje pripada pronalaženju; te sud o istini. Za zahvaćanje dakle istine spekulativni se razum usavršuje po razumu; a praktični po savjetu. Za ispravno pak suđenje spekulativni se usavršuje po mudrosti, a praktični po znanosti. Težilna se pak moć u onome što se odnosi prema drugome usavršuje po pobožnosti. U onome pak što se odnosi prema samome sebi usavršuje se po hrabrosti protiv straha od opasnosti; a protiv neuredne požude naslada po strahu, prema onome iz Izr 15: „Strahom Gospodnjim svatko se uklanja od zla“; i u Ps 118: „Prostrijeli strahom svojim tijelo moje, jer sam se pobojao sudova tvojih“. I tako je očito da se ti darovi protežu na sve na što se protežu kako intelektualne tako i moralne kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: darovi Duha Svetoga usavršuju čovjeka u onome što pripada dobrom življenju, za što se umijeće ne usmjeruje, nego na vanjske tvorevine; umijeće je naime ispravan razum ne djelovanja, nego tvorenja, kako se kaže u VI. Ethic. Može se ipak reći da s obzirom na ulijevanje darova umijeće pripada Duhu Svetome, koji je prvotni pokretač; no ne ljudima, koji su neka njegova oruđa dok bivaju od njega pokretani. Umjerenosti pak na neki način odgovara dar straha. Kao što naime kreposti umjerenosti pripada, prema njezinu vlastitom pojmu, da se netko odvraća od opakih naslada zbog dobra razuma; tako daru straha pripada da se netko odvraća od opakih naslada zbog straha Božjega.

Odgovor na 2. prigovor: ime pravednosti nadijeva se od ispravnosti razuma, i stoga je ime kreposti prikladnije nego ime dara. Ali ime pobožnosti unosi štovanje koje imamo prema ocu i prema domovini. I budući da je Otac svih Bog, također se bogoštovlje naziva pobožnošću; kako Augustin kaže, X De civitate Dei. I stoga se prikladno dar po kojemu netko zbog štovanja Boga čini dobro prema svima naziva pobožnošću.

Odgovor na 3. prigovor: čovjekov se um ne pokreće od Duha Svetoga osim ako mu se na neki način ne sjedini, kao što oruđe ne pokreće graditelj osim dodirom ili nekim drugim sjedinjenjem. Prvo je pak sjedinjenje čovjeka po vjeri, nadi i ljubavi. Stoga se te kreposti pretpostavljaju darovima kao neki korijeni darova. Stoga svi darovi pripadaju trima krepostima kao neka izvođenja navedenih kreposti.

Odgovor na 4. prigovor: ljubav i nada i radost imaju dobro za objekt. Najviše je pak dobro Bog, stoga se imena tih strasti prenose na bogoslovne kreposti kojima se duša sjedinjuje s Bogom. Objekt je pak straha zlo, koje Bogu nipošto ne priliči, stoga ne unosi sjedinjenje s Bogom, nego više odvraćanje od nekih stvari zbog štovanja Boga. I stoga to nije ime bogoslovne kreposti, nego dara, koji uzvišenije odvraća od zala nego moralna krepost.

Odgovor na 5. prigovor: po mudrosti se upravlja i čovjekov razum i čovjekov osjećaj. I stoga se postavljaju dva koja odgovaraju mudrosti kao onome što upravlja: sa strane razuma dar razuma; a sa strane osjećaja dar straha. Razlog je naime bojanja Boga ponajprije uzet iz razmatranja božanske uzvišenosti, koju razmatra mudrost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.