I-II, q. 68, a. 3
Jesu li darovi habitusi
Prigovor 1. Čini se da darovi Duha Svetoga nisu habitusi. Habitus je naime kvaliteta koja ostaje u čovjeku, jer to je kvaliteta koju je teško promijeniti, kako se kaže u Praedicamenta. No vlastito je Kristu da darovi Duha Svetoga u njemu počivaju, kako se kaže u Iz 11. I u Iv 1 kaže se: „Nad kime vidiš Duha gdje silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti“, što tumačeći Grgur, u II Moral., kaže: „U sve vjerne Duh Sveti dolazi; ali samo u posredniku uvijek jedincato ostaje“. Dakle, darovi Duha Svetoga nisu habitusi.
Prigovor 2. Nadalje, darovi Duha Svetoga usavršuju čovjeka prema tome što biva vođen Duhom Božjim, kako je rečeno. No ukoliko čovjek biva vođen Duhom Božjim, drži se na neki način kao oruđe u odnosu na njega. Oruđu pak ne dolikuje da se usavrši po habitusu, nego glavnom djelatniku. Dakle, darovi Duha Svetoga nisu habitusi.
Prigovor 3. Nadalje, kao što su darovi Duha Svetoga po božanskom nadahnuću, tako je i dar proroštva. No proroštvo nije habitus, jer duh proroštva nije uvijek prisutan prorocima, kako Grgur kaže, u I Homilia in Ezechielem. Dakle, ni darovi Duha Svetoga nisu habitusi.
Naprotiv, Gospodin kaže učenicima, govoreći o Duhu Svetome, Iv 14: „Kod vas će ostati i u vama će biti“. Duh Sveti pak nije u ljudima bez svojih darova. Dakle, njegovi darovi ostaju u ljudima. Dakle, nisu samo čini ili pasivna stanja, nego također trajni habitusi.
Odgovaram: treba reći da su, kako je rečeno, darovi neka savršenstva čovjeka kojima se raspolaže za to da čovjek dobro slijedi poticaj Duha Svetoga. Očito je pak iz gore rečenoga da moralne kreposti usavršuju težilnu moć prema tome što na neki način sudjeluje u razumu, ukoliko je naime rođena da biva pokretana po zapovijedi razuma. Na taj se dakle način darovi Duha Svetoga odnose prema čovjeku u usporedbi s Duhom Svetim, kao što se moralne kreposti odnose prema težilnoj moći u usporedbi s razumom. Moralne su pak kreposti neki habitusi kojima se težilne moći raspolažu za spremno pokoravanje razumu. Otuda su i darovi Duha Svetoga neki habitusi kojima se čovjek usavršuje za spremno pokoravanje Duhu Svetome.
Odgovor na 1. prigovor: Grgur ondje rješava govoreći da „u onim darovima bez kojih se ne može prispjeti k životu, Duh Sveti u svim izabranima uvijek ostaje, ali u drugima ne ostaje uvijek“. Sedam je pak darova potrebno za spasenje, kako je rečeno. Stoga s obzirom na njih Duh Sveti uvijek ostaje u svetima.
Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi od oruđa čija uloga nije djelovati, nego samo biti pokretano. Takvo pak oruđe nije čovjek; nego tako biva vođen Duhom Svetim da i sam djeluje, ukoliko je slobodne volje. Stoga treba habitus.
Odgovor na 3. prigovor: proroštvo spada među darove koji služe očitovanju Duha, a ne nužnosti spasenja. Stoga to nije slično.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.