Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 67, a. 2

Ostaju li intelektualne kreposti

Prigovor 1. Čini se da intelektualne kreposti ne ostaju nakon ovoga života. Apostol naime kaže, 1 Kor 13, da će znanost prestati, a razlog je jer nesavršeno spoznajemo. No, kao što je spoznaja znanosti djelomična, to jest nesavršena; tako je također spoznaja drugih intelektualnih kreposti dokle god ovaj život traje. Dakle, sve će intelektualne kreposti nakon ovoga života prestati.

Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže, u Praedicamenta, da je znanost, budući da je habitus, kvaliteta koju je teško promijeniti, jer se ne gubi lako, osim uslijed neke snažne promjene ili bolesti. No, nema tako velike promjene ljudskoga tijela kao po smrti. Dakle, znanost i druge intelektualne kreposti ne ostaju nakon ovoga života.

Prigovor 3. Nadalje, intelektualne kreposti usavršuju razum za dobro vršenje vlastitoga čina. No, čini se da čin razuma ne postoji nakon ovoga života, time što duša ništa ne spoznaje bez predodžbe, kako se kaže u III. De anima; a predodžbe nakon ovoga života ne ostaju, budući da se nalaze samo u tjelesnim organima. Dakle, intelektualne kreposti ne ostaju nakon ovoga života.

Naprotiv, čvršća je spoznaja općih i nužnih stvari nego pojedinačnih i nesigurnih. No, u čovjeku ostaje nakon ovoga života spoznaja pojedinačnih nesigurnih stvari, na primjer onoga što je netko činio ili pretrpio; prema onome iz Lk 16: „Sjeti se da si primio svoja dobra za života, a Lazar isto tako zla“. Dakle, mnogo više ostaje spoznaja općih i nužnih stvari, koje pripadaju znanosti i drugim intelektualnim krepostima.

Odgovaram: treba reći da, kako je rečeno u prvome dijelu, neki su postavili da misaoni likovi ne ostaju u mogućem razumu osim dokle god stvarno misli, niti postoji ikakvo očuvanje likova, kada prestane stvarno razmatranje, osim u osjetilnim moćima, koje su čini tjelesnih organa, naime u moći uobrazilje i pamćenja. Takve pak moći propadaju kada propadne tijelo. I stoga prema tome, znanost nipošto neće ostati nakon ovoga života, kada tijelo propadne; niti ijedna druga intelektualna krepost. No to je mišljenje protiv nauka Aristotela, koji u III. De anima kaže da je „mogući razum u činu kada postaje pojedinačne stvari, kao onaj tko zna; premda je ipak u mogućnosti za razmatranje u činu“. Protivno je također razumu, jer se misaoni likovi primaju u mogućem razumu nepromjenjivo, prema načinu onoga tko prima. Stoga se i mogući razum naziva mjestom likova, kao onaj koji misaone likove čuva. No predodžbe, gledajući na koje čovjek misli u ovome životu, primjenjujući na njih misaone likove, kako je rečeno u prvome dijelu, kada tijelo propadne, propadaju. Stoga s obzirom na same predodžbe, koje su poput materijalnoga u intelektualnim krepostima, intelektualne kreposti prestaju kada se uništi tijelo; ali s obzirom na misaone likove, koji su u mogućem razumu, intelektualne kreposti ostaju. Likovi se pak u intelektualnim krepostima odnose kao formalni. Stoga intelektualne kreposti ostaju nakon ovoga života s obzirom na ono što je u njima formalno, no ne s obzirom na ono što je materijalno, kao što je rečeno i o moralnima.

Odgovor na 1. prigovor: riječ Apostolovu treba razumjeti s obzirom na ono što je materijalno u znanosti, i s obzirom na način mišljenja, jer naime niti će predodžbe ostati kada se tijelo uništi; niti će biti uporabe znanosti obraćanjem na predodžbe.

Odgovor na 2. prigovor: po bolesti propada habitus znanosti s obzirom na ono što je materijalno u njemu, naime s obzirom na predodžbe, no ne s obzirom na misaone likove, koji su u mogućem razumu.

Odgovor na 3. prigovor: odijeljena duša nakon smrti ima drukčiji način mišljenja nego obraćanjem na predodžbe, kako je u prvome dijelu rečeno. I tako znanost ostaje, no ipak ne prema istome načinu djelovanja, kao što je rečeno i o moralnim krepostima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.