Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 66, a. 3

O usporedbi moralnih kreposti s intelektualnima

Prigovor 1. Čini se da moralne kreposti nadilaze intelektualne. Ono naime što je nužnije i trajnije, bolje je. No, moralne su kreposti trajnije čak i od znanosti, koje su intelektualne kreposti, a također su nužnije za ljudski život. Dakle, treba ih pretpostaviti intelektualnim krepostima.

Prigovor 2. Nadalje, u naravi je kreposti da čini dobrim onoga tko je ima. No, čovjek se naziva dobrim po moralnim krepostima, a ne po intelektualnim krepostima, osim možda po samoj razboritosti. Dakle, moralna je krepost bolja od intelektualne.

Prigovor 3. Nadalje, cilj je plemenitiji od onoga što vodi k cilju. No, kako se kaže u VI. Ethic., „moralna krepost čini nakanu cilja ispravnom; a razboritost čini ispravnim izbor onoga što vodi k cilju“. Dakle, moralna je krepost plemenitija od razboritosti, koja je intelektualna krepost o moralnim stvarima.

Naprotiv, moralna krepost nalazi se u onome što je razumsko po sudioništvu; a intelektualna krepost u onome što je razumsko po biti, kako se kaže u I. Ethic. No, ono što je razumsko po biti plemenitije je od onoga što je razumsko po sudioništvu. Dakle, intelektualna je krepost plemenitija od moralne kreposti.

Odgovaram: treba reći da se nešto može nazvati većim ili manjim na dva načina, na jedan način, apsolutno; na drugi način, u nekom pogledu. Ništa naime ne priječi da nešto bude bolje apsolutno, kao baviti se filozofijom nego bogatiti se, što ipak nije bolje u nekom pogledu, to jest onome tko trpi oskudicu. Apsolutno se pak razmatra svaka pojedina stvar kada se razmatra prema vlastitoj naravi svoje vrste. Krepost pak ima vrstu iz objekta, kako je bjelodano iz rečenoga. Stoga je, govoreći apsolutno, ona krepost plemenitija koja ima plemenitiji objekt. Očito je pak da je objekt razuma plemenitiji od objekta težnje, jer razum zahvaća nešto u općem; dok se težnja usmjeruje na stvari, koje imaju pojedinačni bitak. Stoga su, govoreći apsolutno, intelektualne kreposti, koje usavršuju razum, plemenitije od moralnih, koje usavršuju težnju. Ali ako se krepost razmatra u odnosu prema činu, tako je moralna krepost, koja usavršuje težnju, čija je uloga pokretati druge moći na čin, kako je gore rečeno, plemenitija. I budući da se krepost naziva iz toga što je počelo nekog čina, jer je savršenost moći, slijedi također da pojam kreposti više pripada moralnim krepostima nego intelektualnim krepostima, premda su intelektualne kreposti plemenitiji habitusi apsolutno.

Odgovor na 1. prigovor: moralne su kreposti trajnije od intelektualnih zbog njihova vršenja u onome što pripada zajedničkom životu. No, očito je da su objekti znanosti, koji su nužni i uvijek se nalaze na isti način, trajniji od objekata moralnih kreposti, koji su neka pojedinačna djelovanja. To pak što su moralne kreposti nužnije za ljudski život, ne pokazuje da su plemenitije apsolutno, nego s obzirom na to. Štoviše, spekulativne intelektualne kreposti, iz samoga toga što se ne usmjeruju na drugo kao korisno što se usmjeruje na cilj, dostojanstvenije su. To se naime događa jer po njima na neki način u nama započinje blaženstvo, koje se sastoji u spoznaji istine, kako je gore rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: po moralnim krepostima čovjek se naziva dobrim apsolutno, a ne po intelektualnima, iz tog razloga što težnja pokreće druge moći na njihov čin, kako je gore rečeno. Stoga se time također dokazuje samo to da je moralna krepost bolja u nekom pogledu.

Odgovor na 3. prigovor: razboritost ne upravlja moralnim krepostima samo u izboru onoga što vodi k cilju, nego također u unaprijed postavljanju cilja. Cilj je pak svake pojedine moralne kreposti dosegnuti sredinu u vlastitoj građi, a ta se sredina određuje prema ispravnom razumu razboritosti, kako se kaže u II i VI. Ethic.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.