Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 64, a. 3

Sastoje li se intelektualne kreposti u sredini

Prigovor 1. Čini se da se intelektualne kreposti ne sastoje u sredini. Jer moralne se kreposti sastoje u sredini ukoliko se suobličuju pravilu razuma. Ali intelektualne su kreposti u samom razumu; i tako se čini da nemaju više pravilo. Dakle, intelektualne se kreposti ne sastoje u sredini.

Prigovor 2. Nadalje, sredina moralne kreposti određuje se intelektualnom krepošću, kaže se naime u II. Ethic. da se „krepost sastoji u sredini određenoj razumom, onako kako će je mudar odrediti“. Ako se dakle intelektualna krepost opet sastoji u sredini, valja da joj se odredi sredina po nekoj drugoj kreposti. I tako će se ići u beskonačnost u krepostima.

Prigovor 3. Nadalje, sredina je vlastito među suprotnostima, kako je bjelodano po Filozofu u X. Metaphys. Ali u razumu se ne čini da postoji ikakva suprotnost, budući da i same suprotnosti, prema tome kako su u razumu, nisu suprotne, nego se istodobno shvaćaju, kao bijelo i crno, zdravo i bolesno. Dakle, u intelektualnim krepostima nema sredine.

Naprotiv, umijeće je intelektualna krepost, kako se kaže u VI. Ethic.; a ipak umijeće ima neku sredinu, kako se kaže u II. Ethic. Dakle, i intelektualna se krepost sastoji u sredini.

Odgovaram: dobro pojedine stvari sastoji se u sredini prema tome što se suobličuje pravilu ili mjeri koju se može prijeći i u pogledu koje se može podbaciti, kako je rečeno. No intelektualna je krepost usmjerena na dobro, kao i moralna, kako je gore rečeno. Zato prema tome kako se dobro intelektualne kreposti odnosi prema mjeri, tako se odnosi prema pojmu sredine. Dobro je pak intelektualne kreposti istinito: teorijske doista kreposti istinito apsolutno, kako se kaže u VI. Ethic.; a praktične kreposti istinito prema sukladnosti s ispravnom težnjom. Istinito pak našega razuma apsolutno razmatrano jest kao izmjereno od stvari, jer stvar je mjera našega razuma, kako se kaže u X. Metaphys.; iz toga naime što stvar jest ili nije, istina je u mišljenju i u govoru. Tako se dakle dobro teorijske intelektualne kreposti sastoji u stanovitoj sredini, po suobličenosti sa samom stvarju, prema tome što kaže da jest ono što jest, ili da nije ono što nije; u čemu se sastoji pojam istinitoga. Pretjeranost je pak prema lažnoj tvrdnji, po kojoj se kaže da jest ono što nije; manjak se pak shvaća prema lažnom nijekanju, po kojemu se kaže da nije ono što jest. Istinito pak praktične intelektualne kreposti, uspoređeno doista sa stvarju, ima pojam izmjerenoga. I tako se na isti način uzima sredina po suobličenosti sa stvarju u praktičnim intelektualnim krepostima kao i u teorijskima. No s obzirom na težnju, ima pojam pravila i mjere. Zato je ista sredina, koja pripada moralnoj kreposti, također i same razboritosti, naime ispravnost razuma; no razboritosti je doista ta sredina kao one koja ravna i mjeri, a moralne kreposti kao izmjerene i uređene. Slično se pretjeranost i manjak shvaća na različit način na oba mjesta.

Odgovor na 1. prigovor: i intelektualna krepost ima svoju mjeru, kako je rečeno, i po suobličenosti s njome shvaća se u njoj sredina.

Odgovor na 2. prigovor: nije nužno ići u beskonačnost u krepostima, jer mjera i pravilo intelektualne kreposti nije neki drugi rod kreposti, nego sama stvar.

Odgovor na 3. prigovor: same suprotne stvari nemaju suprotnost u duši, jer jedno je razlog spoznavanja drugoga; a ipak je u razumu suprotnost tvrdnje i nijekanja, koje su suprotnosti, kako se kaže na kraju Peri hermeneias. Premda naime biti i ne biti nisu suprotnosti, nego protuslovno oprečni pojmovi, ako se razmatraju sama označena značenja onako kako su u stvarima, jer jedno je biće, a drugo je čisto nebiće; ipak ako se odnesu na čin duše, oboje postavlja nešto. Zato biti i ne biti jesu protuslovlja, ali mišljenje kojim smatramo da je dobro dobro, suprotno je mišljenju kojim smatramo da dobro nije dobro. I među takvim je suprotnostima sredina intelektualna krepost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.